Proeuropska se propaganda za koji decibel stišala zbog izbora. I tako, u ovo predizborno vrijeme, nismo intenzivno bombardirani tezama kako u Europi nema novih poreza, ali zato ima minimalnih stopa PDV-a i dogovornih trošarina. To da o ta dva poreza manje-više ovise sve ostale cijene izostavljeno je u reklamama.
Oni koji se boje eura, također nemaju što brinuti, poručit će nam Vlada. Uz dodatak – još nekoliko godina. U kojem su stupnju te reklame točne, sigurno ćemo najbolje saznati ulaskom u EU, a ne od naše politike. No, upravo zbog svoje neuravnoteženosti i oslikavanja Europe u ružičastim tonovima, dok nas tamo nazivaju neprobavljivim kiflom, nameće nam se paralela s dosanjanim snom Zdravka Mamića koji se pretvorio u noćnu moru.
Kruno JurčićDinamo je više od deset godina, kako se izrazio . Zvuči poznato? Svake je godine "kralj Dinama", izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić, poput Delboya iz Mućki, najavljivao: "This time next year...", baš kao što su naše vlasti obećavale za pregovore: "Sljedeće godine u ovo vrijeme...", ili kako god već su se znali izražavati, "završit ćemo ih".
Dva gola
I eto, konačno se i to dogodilo. Hrvatska je završila pregovore, Dinamo se kvalificirao u Ligu prvaka. I onda bum. Nisu zabili nijedan gol, a gubili su žestoko sve dok nisu došli na Santiago Bernabeu. Tamo su ih "ubili": svi igrači Reala izgledali su makar za lakat viši i za pedalj širi od dinamovaca, "prebrzi da bi ih naši faulirali", kako je zdvajao komentator Vela – nisu igrali s njima, nego su se igrali njima. Kao sedam ajkula na jednog tuljana.
Da bi metafora bila potpuna, Dinamo je zabio dva sasvim beznačajna gola, i to u trenucima kad su realovci već bili mislima u svlačionici, možda i u krevetu. Kad zabiješ šest golova, ova dva ne znače ništa. Ali, notorni je Mamić dobio utjehu i točku oko koje se klupska propaganda može vrtjeti, osim uz onu "glavno je sudjelovati, makar smo u Europi".
Kakve su šanse da se nama ne dogodi isto kad uđemo u EU i što se sada uopće može napraviti?
Premijeri se 'biraju' kao Kosor
Naša očajna ekonomija ima izlaz jedino u izvozu, a sada se otkazuju svi trgovinski savezi u kojima smo bili. Svaka čast europskom tržištu, ali hoćemo li žaliti za Srbijom i Bosnom, omraženom nam Jugosferom, ako se ispostavi da nam gospodarstvo u Europi igra kao Dinamo?
Iz Europe nam stižu vijesti o smjenama vlada koje ne povlače izbore za sobom, kao u Italiji i Grčkoj. A mi uvjereni da je to naša sramota! Spotovi nas uvjeravaju da Hrvatska ima potpunu autonomiju u odlučivanju o socijalnoj politici, mirovinama, plaćama, a onda pogledaš što znači "sređivanje javnih financija" kako bi se dobio novi kredit u režiji Međunarodnog monetarnog fonda i Europske središnje banke i spasio euro. Shvatiš da se upravo u to miješaju. Plus, propisuju koliko stvari moraš privatizirati iliti prepustiti europskim multinacionalnim kompanijama. I onda se sjetiš našeg duga. I plačeš.
Postavljaju se, bez izbora, osobe koje dolaze iz financijskih institucija koje su zakotrljale krizu – Lucas Papademos je bivši viceguverner Europske središnje banke, dok je Mario Monti bio savjetnik ozloglašenog Goldman Sachsa. Nitko ne zna što će se napraviti za spas eura, a s obzirom na našu financijsku-ekonomsku situaciju, teško da će nas itko išta pitati. Eventualno nam mogu narediti da nešto učinimo.
Nesretni referendum
Referendumi se u Europi, kao što se to dalo primijetiti kod Iraca i Lisabonskog ugovora, ponavljaju dok se ne postigne željeni rezultat. Kad je Papademosov prethodnik predložio referendum o mjerama štednje, Merkel Sarkozyi . Imali smo prilike vidjeti na što su naše vlasti dosad bile spremne kad je u pitanju referendum. Zato su pomalo deplasirane reklame za EU o nesretnoj ženi koja guli krumpir i neće u Europu zato što mora, jer se već morala i školovati, i udati se, i roditi dijete. No, na kraju, kad otkrije kako sama to bira na referendumu, sva sretna postaje eurofil.
Dakle, bilo bi lijepo od nove Vlade kad bi nam rekla istinu i stvarno počela hitan rad na kontroli štete koju nam može donijeti ulazak u EU. Dosadašnja nas je Vlada bombardirala spotovima koji su suvisli koliko i Zdravko Mamić na presici.
Nije naodmet spomenuti koliko je tužno što nismo dovoljno civilizirana zemlja da inzistiramo na uštedi na tom europskom referendumu i provedemo ga kad i izbore za parlament. Bacamo pare koje su dovoljne za – je li spominjanje vrtića, škola i bolnica preotrcano? – naprimjer, više mjesečnih plaća Željezare Sisak, izvlačenje jedinog kritičkog dnevnog lista u državi iz dubioza, Ježićem i HDZ-om pogođenog Novog lista, školarine studentima kojima je lažno obećano da će studirati besplatno ako ispune sve obveze...
Sve ne bi li se izbjeglo ugrožavanje ulaska u EU, u koju dobrovoljno ulazimo.
