Zove mater neki dan.
- E?
- E. Jel ti radi klima?
- Ne radi.
- Kako ne radi?
- Pa danas nije baš puno vruće, ne triba mi.
- Aj uključi je, odma.
- Zašto?
- Ne pitaj, uključi je i stavi na dvajspet.
- Da uključin klimu i stavin je na dvajspet?
- Tako je.
- Ti si makla, aj bog.
- Ček ček ček! Nisan ja makla, dobro pratiš li ti uopće vijesti? Ovi u Vladi kažu da su donili, čekaj kako ono... aha, smjernice.
- Smjernice?
- E, smjernice kako uštedit energiju. I tako ti na primjer ako staviš klimu na dvajspet, to totalno minja sve. Tako se može masu uštedit, govoru. Aj lipo je uključi. I stavi na dvajspet.
- Ček, pa zar neću više uštedit ako je uopće ne uključin?
- Ajme meni tebe, uvik kontra! I kako će ova zemlja naprid? Ako je ministar reka da triba klimu stavit na dvajspet, onda lipo uključiš klimu i staviš je na dvajspet. Najveći problem ovoga naroda je šta svako misli da je pametan. A ti misliš da si pametnija od ministra!
- A ka da je to neki problem, bit pametniji od naših minist...
- Ma slušaj me! Nije pravo vrime za dišpetirat ministru! Teška je situacija i ovo su ti smjernice šta vridu za cilu evropsku zajednicu. Jer tribamo svi bit skupa i žrtvovat se. Aj sad prikini pametovat, namisti klimu na dvajpet, a kad dođe zima stavit ćeš je na dvajstjedan. Jasno?
- Aha. A jel je smim gasit u međivrimenu?
- Slušaj vamo! Svitlo triba gasit kad god nisi u nekoj prostoriji, a priporuka je i da se smanji rasvjeta tamo di ne prolazi puno ljudi.
- Super. Onda recimo moremo skroz utrnit onu žarulju u frižideru jer ga narod tako rijetko otvara da nan svitlo u njemu i ne triba.
- Prikini više! Ima još, točno su rekli kolika temperatura triba bit u kojem dilu stana. Na primjer u hodniku ti temperatura triba bit od 14 do 18 °C, u spavaćoj sobi 18 °C, u kužini 18 do 21 °C, u radnoj sobi 18 do 21 °C, u dnevnom boravku 20 do 23 °C, u banju 23 do 25 °C. A priko dana, kad nikoga nema doma, temperatura bi tribala bit 16 stupnjeva.
- Ka prvo, kod nas je uvik ima neko doma. Jer niti imamo di, niti imamo s čim. Ka drugo, ja neman radnu sobu, ka šta nema ni većina naroda. More li se onda na račun toga malo ipak povećat temperatura u recimo dnevnom boravku? Oću reć, ono energije šta nisan potrošila za radnu sobu, lipo pribacin malo u dnevni, malo u kužinu, malo u banj? A oni šta nemaju puno hodnika, ni radnu sobu, oni bi se bome mogli baš lipo raskomotit u dnevnom, a?
Taman kad san tovara naučija da ništa ne jide, on crka!
- Ajme meni s tobon!
- Dobro, aj. Ima li još tih smjernica?
- Ima, narafski! Vako su rekli: „Preporuka je da se prilikom rada klima-uređaja eliminiraju bespotrebni toplinski izvori u prostoru, poput rasvjete, pećnice i ostalih kućanskih uređaja.
- Aha, viš, dobro je da su nan to rekli. Jer ja inače baš iman naviku bespotrebno držat liti upaljenu pećnicu, nako iz čista mira. Ako san dobro razumila, dok mi radi klima, ne smi mi radit ništa drugo. I ne smim kuvat ako iman šta za ispeć u pećnici. Ne smin ni svitla upalit kad sidnemo za stol ručat, ali pošto se ručak ionako neće smit kuvat, to ne bi tribala bit neka smetnja. Dalje, ako san dobro razumila, i zimi i liti triban nastojat da mi u svakoj prostoiji u kući bude druga temperatura. Šta raznovrsnija, to bolja. Ako nan već spiza nije raznovrsna, nek nam bar bude temperatura po prostorijama. Znači ako mi slučajno temperatura u hodniku priđe 18, odma trk otvarat prozore da padne na koliko triba, a pošto će mi se onda razladit ostali dilovi stana moran automatski pojačat grijanje tamo di se razladilo, ali opet ne smin pojačat priko smjernica božemiprosti, možda da nalipimo papiriće po zidovima sa tim brojkama gori doli jer ko će zapamtit koliko triba bit u kužini, koliko u zahodu, koliko u hodniku... Znaš šta, pametna je naša Vlada! Dok budemo tako trkali i naštimavali temperature, lipo ćemo se ugrijat pa ćemo moć sve izgasit! Više nan ništa neće ni tribat. Ni grijanje, ni hlađenje, ni svitlo, ni televizija ni kompjuteri ni mobiteli ni spiza ni topla voda ni perilice ni suđerice ni...
- Ajme meni, zaustavi se! Neš morat trkat, postoje radijatori i oni vragovi, termostati, razumiš? Onda ti se to sve samo namisti.
- Majko, mi nemamo radijatore. Imamo jednu električnu grijalicu kojom grijemo onu jednu prostoriju u kojoj najviše boravimo. I to je to. O čemu ti fantaziraš molin te? I kako se može ičega više odreć narod koji se odavno odreka svega? Jel se oni to sprdaju s nama, a? Koja je svrha cile ove priče sa takozvanim smjernicama?!
- Vid' nje, kako koja je svrha? Svrha je da se sve riješi samo od sebe, prirodnin putem. Ka sa onim tovarom.
- Kojim sad tovarom?
- Tovarom od onoga jednoga šta je tija tovara naučit da ništa ne jide. Svaki dan mu je dava sve manje spize, dok na kraju bidan tovar nije ispustija dušu.
- I šta je onda bilo?
- I onda je ovi okolo govorija: „Baš nemam sriće! Taman kad san tovara naučija da ništa ne jide, on crka!“
- Pa krasno.
- E! Tako će i naša Vlada jednog dana objašnjavat ovima u Evropskoj. „Taman kad smo narod naučili da živi bez hrane, grijanja, hlađenja, svitla, vikenda, godišnjih, ljetovanja, zimovanja, bez zdravstva, školstva i sudstva, ukratko bez svega, pola ih pomrlo a pola otišlo u Irsku! Baš nemamo sriće!“
*Stavovi izneseni u kolumni osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav RTL.hr-a*
