Naime, Josip Boljkovac je bio ministar unutrašnjih poslova do srpnja 1991. godine, a u svojoj knjizi Istina mora izaći van spomenuo je i haškog bjegunca Gorana Hadžića, kojeg se sumnjiči za progon Hrvata iz istočne Slavonije, kao i za ubojstva, mučenja i pljačku napuštenih hrvatskih domova.
Boljkovac je opisao događanja oko 30. travnja 1991. godine, kada je MUP zauzeo Plitvice nakon oružanog sukoba s paravojnim postrojbama Srba, u kojem je poginuo policajac iz Aržana Josip Jović. Tamo je tada uhićen i Goran Hadžić, te je sproveden u Zagrebu gdje je pod nikad razjašnjenim okolnostima pušten na slobodu.
"Hadžić je bio naš čovjek i naravno da je oslobođen nakon Plitvica. On se na Plitvicama zatekao slučajno. Vraćao se s Borivojem Savićem iz Obrovca, sa sastanka srpskih političkih rukovodilaca gdje je odbijen prijedlog da se ide na pobunu u tom dijelu Hrvatske, pa je svratio na Plitvice. Nije znao, kao ni Savić, za akciju našeg MUP-a, to je sigurno. Na Plitvicama su ga naši zarobili i isprebijali, pa smo se moj pomoćnik Slavko Degoricija i ja pobrinuli da dobije liječničku pomoć u Zagrebu i obišli ga. I kasnije je bio na 'vezi', sudjelovao je tako na jednom sastanku u Staroj Pazovi gdje sam vodio našu delegaciju, a Radmilo Bogdanović delegaciju MUP-a Srbije. Do kada je Hadžić radio za nas? Još nije vrijeme da se to objelodani", kazao je Boljkovac za Slobodnu Dalmaciju.
Inače, Goran Hadžić je bio član Saveza komunista na funkcijama u rodnom Pačetinu pokraj Vukovara, pa je prešao u Srpsku demokratsku stranku i odmah dobio važne uloge u SDS-u. Postavljen je za predsjednika SDS-a Vukovara, pa u lipnju 1991. za predsjednika parainstitucionalnog Srpskog narodnog vijeća Slavonije i Baranje, što je bila preteča kasnije 'SAO Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema'.
Hadžića je Haag osumnjičio i za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu zajedno sa Slobodanom Miloševićem, Jovicom Stanišićem, Vojislavom Šešeljom, Željkom Ražnatovićem Arkanom i ostalima u vlastima ili pri vlastima tadašnje Savezne Republike Jugoslavije i Srbije.
Hadžić je nestao sredinom srpnja 2004. sa svoje tadašnje adrese u Novom Sadu, nakon što je Beograd zaprimio optužnicu iz Haaga, u kojoj se tražilo i njegovo izručenje u roku od 72 sata.
specijal-201012070191004-ratko mladić
Vezani članci:
arti-201105280350006 arti-201105280280006 arti-201105280120006 arti-201105280033006
