Zamislite da ste prije dvije godine nešto prodavali za 250 kuna, a danas za tu istu stvar morate platiti 1000 kuna da je netko uzme. E upravo se to dogodilo Zagrebačkom holdingu s plastikom čiji se otkup prvi put u povijesti počeo plaćati.
Ako ste zadnjih dana primijetili da su žuti kontejneri po Zagrebu puni, to nije zato jer Čistoća kasni, nego zato jer plastiku u njima nema kamo odvesti. I to savršeno ilustrira problem koji ima cijeli svijet. Plastika guši kornjače, ubija kitove i uskoro će je biti više nego ribe, ali što s njom? To se još ne zna.
"Ne mogu ja razmišljati i vizionarski voditi grad da postane kozmopolitski, multikulturalan i multikonfesionalan, a baviti se plastikom. Imaju ljudi manju plaću i manje odgovornosti od mene da brinu o plastici", poručio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Prvi kontejneri na Žitnjaku
Njegovi su ljudi našli rješenje, doduše privremeno. Prve pošiljke iz kontejnera već pristižu na Žitnjak, u pogon tvrtke E-kolektor koja je pobijedila na natječaju i obvezala se da će preuzeti i zbrinuti 180 tona plastičnog otpada.
A na plastičnom otpadu Grad više ne zarađuje. Ne daje ga čak ni besplatno. Ne, odnedavno se njegovo zbrinjavanje plaća.
"To se mora sortirati, to se mora odvesti, to se mora platiti. Ta energetska uporaba, o kojoj pričamo, se mora platiti. To nije badava. Tko će to platiti? Onaj tko to zagađuje, a to je u ovom slučaju grad Zagreb", kazao je Zoran Drasal, savjetnik uprave E-kolektora.
Svjetski problem
I ne samo Zagreb. Plastični otpad je postao hrvatski, ali i svjetski problem otkad je prije dvije godine Kina prestala s uvozom svjetske plastike. Zbog odjednom punih skladišta, cijena joj je drastično pala, a zbrinjavanje poskupjelo. U Hrvatskoj, na žalost, mnogo plastičnog otpada koji se ne uspije reciklirati završi na deponiju. Problem se trpa pod zemlju jer ga ne želimo spaliti kao što to Europa radi u gotovo 500 pogona čak i u čistoj Skandinaviji.
"Možda je spalionica gruba riječ, ali u principu, tako je. Jer dobijete toplinsku energiju, a dobijete i struju iz jednog takvog pogona, ako ga napravite, koji je siguran, po najnovijim standardima kakvi se sada rade. Svugdje u Europi postoje. U Beču su dva takva pogona i nikome ne štete, samo koriste. I još na tome zarađuju. Jer se grije gradi i daju električnu energiju", pojašnjava Zoran Drasal.
Raste cijena zbrinjavanja
Zbog sortiranja otpada, odvoz je već poskupio u mnogim hrvatskim
gradovima, isto to očekuje i Zagreb, koji se kao na dlanu vidi iz
ureda Fonda za zaštitu okoliša. Tamo kažu kako u Hrvatskoj zbog
pola kune za svaku vraćenu plastičnu bocu sustav recikliranja
funkcionira bolje nego u mnogim drugim europskim državama.
Svejedno, teško da ćemo do 2025. drastično smanjiti količinu
plastike.
"Ukoliko ne promijenimo glavne odredbe, a to je da prestanemo
koristiti plastične vrećice i ostali pribor koji se u ovom
trenutku izrađuje od plastike. Mi kao civilizacija u ovom
trenutku još uvijek više plastike produciramo i stavljamo u
opticaj nego što smo je u stanju pokupiti, uz visoku cijenu.
Dakle, nešto se sustavno treba promijeniti", kaže
Dubravko Ponoš, direktor Fonda za zaštitu
okoliša i energetsku učinkovitost.
Što za dva mjeseca?
O plastici smo ovisni jer koristimo je stalno, a kad je odvajamo, u nju trpamo sve. Zbog toga radnici u sortirnici imaju najviše posla oko toga da se sve razdvoji.
Prema potpisanom ugovoru, plastika iz metropole u pogone E-kolektora stizat će samo dva mjeseca. Što nakon toga? Saznat ćemo kad kontejneri idući put danima ostanu neispražnjeni.
