Specijalnim summitom u Varšavi nazvanim "Zajedno za Europu" obilježeno je 15 godina od najvećeg proširenja Europske unije. Tog 1. svibnja 2004. Unija je dobila čak 10 novih članica, mahom bivših komunističkih država srednje i istočne Europe. Aktualni vođe svih tih zemalja složni su da im je članstvo donijelo nezabilježeni napredak, a to potvrđuju i brojke - primjerice u tih 10 zemalja iz europskih fondova uloženo je čak 365 milijardi eura, samo u Poljsku gotovo 100 milijardi.
Poljaci imaju razloga pjevati Odu radosti jer oni su jedni od najvećih dobitnika. U 15 godina su iz europske kase izvukli više od 100 milijardi eura. Toliko da su upozoreni da to nije njihova kasica prasica.
''Moram reći nešto što je drukčije od onoga što se često može čuti u Bruxellesu. Zahvalni smo na tome što dobivamo od Unije, ali moramo naglasiti kako i dajemo jednako jer otvorili smo tržište'', istaknuo je poljski premijer Mateusz Morawiecki.
Slave i ostali jer taj 1. svibnja 2014. poznat pod nadimkom Veliki prasak bio je dan koji je za njih povijesni.
Zajednica od 15 u jednom se danu povećala za 10 novih članica i 75 milijuna ljudi. Slovenija, Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska, Estonija, Latvija, Litva, Malta, Cipar, točno znaju koji im je dan označio početak renesanse.
''One danas više nisu ono što su bile 2004. Pogledajte iza mene kako danas izgleda Varšava, kako izgleda Prag, kako izgleda Budimpešta, kako izgledaju baltičke zemlje, napredak i Bugarske i Rumunjske, i Malte, Cipra i Hrvatske, vidi se pozitivan aspekt članstva u Europskoj uniji. Tu su apsolutno svi označili taj aspekt kao ogroman uspjeh'', istaknuo je hrvatski premijer Andrej Plenković.
To potvrđuju i brojke. BDP je porastao u baš svakoj od 10 zemalja - u prosjeku 84 posto. Baltičkim zemljama - Estoniji, Litvi i Latviji se debelo više nego udvostručio. Nezaposlenost je svima pala - osim u Cipru gdje je eksplodirala s 4,9 na 11,1 posto.
Profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, ali i jedan od kandidata SDSS-a za europarlament, Dejan Jović, siguran je da bi Hrvatska danas bila mnogo razvijenija da je i ona ušla te 2004. I neskriveno kaže kako čitav Zapadni Balkan mora ući čim prije: ''Ako je Europska unija mogla apsorbirati 10 zemalja tako različitih, od Cipra do Estonije, onda nema razloga da se plaši zajedničkog prijema drugih zemalja''.
''Hrvatskoj je posebno važno da se granica Europske unije što prije odmakne od nas jer smo mi mala zemlja s ogromnim granicama i ne želimo biti nikakva Vojna krajina Brisela ili policajac Europske Unije pa je u njenom strateškom smislu da su druge zemlje spremne ili uglavnom spremne i da Hrvatska to podrži'', zaključio je Jović.
Postoji samo jedan problem - većina građana najutjecajnijih zemalja, Njemačke i Francuske nisu za priključivanje novih, nedovoljno razvijenih zemalja poput BiH, Srbije, Albanije ili Ukrajine. A eventualno proširenje sramežljivo se najavljuje tek za maglovitu 2025.
''Mislim da je posebno važno nakon što je 2014. Rusija intervenirala vojno u Ukrajini, da se nijedan dio Europe ne ostavi izvan Europske unije. To što ostane izvan Europske unije, bit će polje sukoba između drugih velikih aktera. Tu ne mislim samo na Putinovu Rusiju i Erdoganovu Tursku, već i Kinu i Sjedinjene Američke Države koje nisu više tako velik prijatelj europskog projekta kao što su bile nekad ranije u prošlosti'', naglasio je Jović.
A gdje je tu Hrvatska? Ne može biti nezadovoljna jer iz članstva je izvukla više nego što je u njega uložila. Pelješki most se počinje graditi i on je barem jedna od onih dobrobiti koje ćemo konkretno i vidjeti. No, dok su sve od 10 slavljeničkih zemalja svoj BDP digle za duplo, mi ćemo uskoro tek dosegnuti BDP otprije 11 godina.
