Prodavač 'uličnih svjetiljki' Dinko Zaharija privremeni i(li) povremeni beskućnik sredinom kolovoza prošle godine – u stanju depresije, očaja, beznađa i teškog psihičkog stanja, naoružan lovačkim nožem kojim si je to jutro rezanjem žila planirao oduzeti život – mirno je ušao u najfrekventniju banku u Rijeci, te bez da je pokušao sakriti svoj identitet krenuo u besmislenu pljačku naočigled brojnih klijenata i nadzornih kamera.
Prišao sam šalteru i stavio nož ispred sebe. 'Ovo je pljačka', rekao sam službenici. Kriknula je i odgurnula mi ruku. Nož mi je odmah ispao. Nisam ga pokupio. Ukipio sam se. Ali i uspio."Teško mi je opisati kako sam se osjećao. Na malom ekranu pojavio se moj broj. Prišao sam šalteru i stavio nož ispred sebe. 'Ovo je pljačka', rekao sam službenici. Kriknula je i odgurnula mi ruku. Nož mi je odmah ispao. Nisam ga pokupio. Ukipio sam se. Ali i uspio! Ha, sada se sigurno pitate gdje je uspjeh kada dođeš u banku, ne uzmeš plijen po koji si kao došao, službenica ti izbije oružje, a ti si zadovoljan. E, pa ja sam bio zadovoljan: nitko nije stradao, nitko nije ozlijeđen, a nikoga nisam ni pokrao.
Naravno, mogao sam pobjeći. Zaštitara nije bilo pet, šest minuta, dok su dva zadihana policajca došla nakon desetak minuta. No, kroz to vrijeme ja sam ukopano stajao i čekao ih. Meni je pljačka, lažna, ne iskrena s namjerom da uzmem nešto tuđe ili, ne daj bože, nekoga ozlijedim, bila ulaznica za zatvor. Želio sam u zatvor, da imam gdje prespavati, pojesti, smiriti se. Zato sam uspio", ispričao je Zaharija za Novi list.
Iznevjerio obitelj i državu
Zakon je neumoljiv pa se na Županijskom sudu u Rijeci Zahariji trenutno sudi za oružanu pljačku. Država za njegovo društveno i zakonski neprihvatljivo ponašanje traži kaznu koju Zaharija, kakva god bude, prihvaća.
"Kriv sam, na neki način. Iznevjerio sam djecu, obitelj, sebe i državu koja me odgojila", kaže Zaharija.
Što je čovjeka poput Dinka Zaharije, čiji profil po svemu odudara od onih koje imaju pljačkaši banaka i kriminalci, nagnalo na pokušaj pljačke u kojoj, barem kako on kaže, nije htio ništa ukrasti?
Životni put tog Riječanina započeo je majčinim "zaboravljanjem" djeteta u jednim riječkim jaslicama. Uslijedio je kratki život kod usvajatelja, pa život u domu, internatu.... Godinama je bio u potrazi za izgubljenom i nikad pronađenom obitelji. Nakon što se oženio, kako bi prehranio obitelj, neko vrijeme radio je u Njemačkoj.
Poput zombija
Lutao sam poput zombija, nisam ništa čuo ni vidio. U takvom stanju ušao sam u banku i napravio što sam napravio. Želio sam se dokopati ležaja i hrane.Pravi životni problemi za Dinka Zahariju počeli su prije pet, šest godina. Dvjema odraslim kćerima, kaže, više nije bio potreban, a supruga je imala neke svoje interese. Vrijeme je provodio pokraj poker-automata, gubio je cijele plaće i postao kockar. Supruga ga je napustila, izgubio je dom, i zadnje tri godine život mu je, kaže, visio o koncu. Vrhunac krize dogodio se prošlog ljeta, kada se pokušao ubiti. Noć uoči pljačke banke popio je 20 tableta za spavanje. Pokušao si je prerezati žile, no odustao je zbog svoje djece.
"Nisam imao novca ne samo za kocku, nego ni za nešto pojesti, nisam imao gdje prespavati. Lutao sam poput zombija, nisam ništa čuo ni vidio. U takvom stanju ušao sam u banku i napravio što sam napravio. Želio sam se dokopati ležaja i hrane, pa makar i u zatvoru", kaže Zaharija.
Svi zakazali
Ravnateljica Prihvatilišta za beskućnike Ruže sv. Franje na Kozali Vilma Mlinarić, opisujući Dinka Zahariju, kaže da je riječ o šutljivom, povučenom i krajnje obzirnom čovjeku. Kaže da se Zaharija sa životnim problemima nije se znao nositi jer kao domsko dijete, s potpuno drugačijim djetinjstvom od nas koji smo imali obitelj, nije naučio, odnosno sustav ga nije naučio kako pristupiti i ponašati se u teškim situacijama.
"Kod nas je shvatio da je nakratko krenuo krivim putem, zbog toga se jako kaje, a mi ga uvjeravamo da ne smije prema sebi tako postupati. U slučaju kao što je njegov svi smo zakazali – od sustava do obitelji", zaključuje Mlinarić.
