Nakon što je Upravni sud donio povijesnu odluku o istospolnim partnerima, čime je dao vjetar u leđa najpoznatijem paru Mladenu Kožiću i Ivi Šegoti koji su udomili dvoje djece - Ministarstvo Josipa Aladrovića uložilo je žalbu.
Podsjetimo, taj je gay par tužio državu jer su ih odbili da uopće pristupe procjeni da postanu posvojitelji. Nepravomoćna presuda Upravnog suda otvorila je vrata istospolnim parovima koji žele posvojiti dijete.
O detaljima žalbe i daljnjim pravnim koracima, ekskluzivno za RTL govori udomitelj Mladen Kožić.
Bitku da ste udomitelji ste dobili, onu drugu za posvojenje niste, Ministarstvo se žalilo. Kako ste doživjeli tu žalbu i što je najspornije?
Ta pravna bitka traje već pet godina, od 2016. Bili smo danas iznenađeni jer smo bili u Ministarstvu prije tri tjedna na sastanku gdje su nas primili vrlo srdačno, rekli nam otvoreno da nas podržavaju, gdje su nas čak zamolili da nam prijave sve slučajeve slične našima gdje su socijalni radnici na terenu diskriminirali životne partnere koji su pokušali ući u procjenu za udomiteljstvo i tri tjedna nakon toga dobivamo žalbu Ministarstva na odluku suda da možemo ući u procjenu podobnosti za posvojitelje.
Što znači ako se usvoji ta žalba? Mogu li vam oduzeti djecu koju ste udomili?
To su dvije posve odvojene pravne priče, udomiteljska i posvojiteljska, ova žalba ne utječe na naš status udomitelja. Ono što nam je jako neobično u žalbi Ministarstva je što osporavaju sudsku odluku na način da kažu da je ne razumiju i da sumnjaju u način na koji je donesena.
Čini mi se da pokušavaju baciti ljagu na sud koji je donio odluku, a ne znam čime je to utemeljeno.
Ministarstvo na jedan dio presude kaže da kad bi se vama dozvolilo posvajanje, da bi javnost odnosno mediji to interpretirali na način da bi se svima odobrilo posvajanje. Kako gledate na to?
Kad sam pročitao žalbu, imao sam osjećaj da je prvoaprilska šala. Kao da su žalbu pisala djeca koja se igraju pravnika. To tako već pet godina izgleda, svaka žalba Ministarstva.
Da sam poslodavac ljudima od kojih očekujem da se profesionalno pripetavaju s pravnicima iz našeg tima, oni se igraju male škole, to je neozbiljno, rugaju se sa institucijama, s mojom i Ivinom obitelji i što je najgore, rugaju se sa djecom koja su zarobljena u institucijama i koja čekaju svoje posvojitelje i udomitelje.
Nakon dugogodišnje bitke, pobijedili ste sustav u vezi s udomiteljstvom. kako izgleda sada vaš život?
Bitno drugačije nego prije. Prije smo imali jedan ludi ritam života, vrlo zahtjevne profesionalne karijere i Ivo i ja, jako puno volontiranja u različitim organizacijama, sportskih aktivnosti, sad smo morali puno posvetiti tome da djecu koja su nam povjerena na skrb najprije stabiliziramo jer su to djeca oja su dvije godine bila zarobljena u domskom sustavu...
Shvaćaju li oni ovu situaciju?
Oni su predškolskog uzrasta. Ne propituju činjenicu da žive sa mnom i Ivom jer i njima, kao i svim prijateljima u domu je cilj pobjeći iz tog sustava u obitelj koja im daje sve što im treba u emocionalnom smislu, stvaranju socijalne mreže, sigurnosti oko njih... tako da oni naprosto ne propituju. Sada su me pitali zašto idem na televiziju pa sam im pokušao objasniti i jako su htjeli doći sa mnom, ali su morali na trening, pa nisu mogli doći.
Kako reagira vaša obitelj, prijatelji, okolina, imate li osjećaj da imate podršku u Hrvatskoj ili ste doživjeli neprihvaćanje?
U našim interakcijama sa susjedstvom, vrtićem, s ljudima u selu gdje živimo ili bilo gdje da smo se pojavili, nismo apsolutno nikakvu negativnu reakciju doživjeli i to je zapravo najčešće iskustvo svih duginih obitelji u Hrvatskoj, jer ih već u Hrvatskoj živi nekolio stotina s djecom, što se ne zna ili prešućuje, tako da neće sada doći do nekog buma ako Ivo i ja ostvarimo svoju pravnu bitku. Nismo doživjeli diskriminaciju osim ministarstva obitelji koje bi trebalo biti prvi štit koji brine o nama, a odbacuje nas.
Koji je vaš savjet istospolnim partnerima?
Nažalost, jako puno naših prijatelja koji su bili u sličnim situacijama su već otišli iz Hrvatske. To je također jedan teret odgovornosti Ministarstva jer je potjeralo mlade obitelji u druge zemlje gdje se ne raspravlja o ovoj temi. Naš savjet bi bio da svatko prati svoj put. Mi smo izabrali svoj, nije najlakši, ali nam je važan jer želimo ostati autentični, ne želimo se razvesti, što su nam savjetovali u Ministarstvu, da će se sve srediti ako se rastanemo ili "zašto ne nađete neku ženu i s njom napravite dijete".
Moja poruka duginim obiteljima i parovima je da ne odustaju i bore se, vi ste obiteljska zajednica kao i svaka druga u ovoj zemlji.
