Nikad im nije lako, ali još im je teže kad dođe zima. Ove godine s hladnim temperaturama stigao je i lockdown pa im je teško naći i prenoćište. Nema Adventa ni gužve pa im rijetki daju novac i hranu. A ima ih više, baš zbog epidemije i loše ekonomske situacije.
Zato je naša ekipa prihvatila izazov da na jednu noć postanu beskućnici. Na minus 1, po snijegu i ledenoj kiši novinarka Kristina Čirjak, snimatelj Vanja Bašić i asistent Denis Šijanski proveli su cijelu noć na zagrebačkim ulicama. Tražili su utočište po kolodvorima, tramvajima i pothodnicima i razgovarali s onima koji tako žive svaki dan.
Dok grad spava, oni su na ulici, a noćas smo im se pridružili i
mi.
Za hladnoću spremna koliko je to moguće s obzirom na to da vani
pada ledena kiša. Tople odjeće oni nemaju i nema te jakne, koja
vas, kada spavate na ulici, može ugrijati. Led ulazi u
kosti.
Točno je ponoć, temperatura je minus jedan, idemo na Glavni
kolodvor, gdje nas čeka bivši beskućnik. Osim Mile
Mrvaja susrećemo se s 40-godišnjim Samirom
Hodžićem čiji dom su kolodvori, podhodnici, okretišta.
Neko vrijeme je bio i na Glavnom kolodvoru.
''Jesam, spavao sam tamo u čekaonici, jednom sam stavio dvije
deke i spavao. Čekao sam jutro. Sad je zaključano'',
ispričao je Samir.
Po snijegu, ledu i na minusima - izbora nemaju. Prema procjenama
Mreže za beskućnike, u Hrvatskoj ih je dvije tisuće, njih većina
u Zagrebu.
''Možete zamisliti kako je tim ljudima koji se zaista nemaju gdje
ugrijati. Vidjeli ste da je kolodvor pust. Tramvaj dolazi za nula
minuta koji naravno nikada neće doći'', rekao je Mile
Mrvaj, bivši beskućnik i predsjednik Humanitarne udruge
Fajter.
Tu i tamo neki prođe, a u njemu oni koji se voze u krug kako bi
se malo ugrijali. Nikada im nije bilo teže. Na Glavni
kolodvor više ne smiju, nisu dobrodošli ni u obližnjem
pothodniku. Zbog pandemije nigdje nema nikoga i nitko ih ne
primjećuje. I oni su se radovali Adventu.
''Sjetimo se prošlogodišnjeg Adventa, ovo je bilo puno
ljudi, evo pogledajte sada kao da je atomska bomba pala'', rekao
je Mile.
Samir odlazi teška koraka, zbog zdravstvenih problema, na
autobusni kolodvor. Ako mu netko želi pomoći, može se javiti Mili
Mrvaju u Humanitarnu udrugu Fajter.
Dio beskućnika noćas spava u prihvatilištima kojih je u Zagrebu
tri. Na samom početku snimanja, posjetili smo Veliku Kosnicu
i u sobi 21 razgovarali s 21-godišnjim Domagojem
kojemu je to jedini dom. ''Da, nemam drugog izbora'',
rekao je Domagoj.
Prije nego što je spletom nesretnih životnih okolnosti završio na
ulici, bio je u udomiteljskoj obitelji.
Beskućništvo se može dogoditi svakome
''Teško djetinjstvo i bilo je dosta problema'', kazao je
Domagoj.
Do jutra su se skrili po napuštenim kućama i pothodnicima. U
jedom takvom u Novom Zagrebu probat ćemo zaspati i na taj
način pridružiti se humanitarnoj akciji pod nazivom "Beskućnik na
jednu noć".
Sve ovo što mi imamo, oni nemaju, osim kartona, novina i
pokoje deke, ali u ovakvim vremenskim ništa ne pomaže pa se bude
s ozeblinama.
Tri su sata, vani je i dalje minus jedan, počela je padati kiša i
vrijeme je za spavanje iako mislim, tj. sigurna sam, da će
ovo biti neprospavana noć. Spavanja nema u ovakvim okolnostima.
Na svaki šum skačemo.
Akciju ''Beskućnik na jednu noć'' možete podržati spavanjem pod vedrim nebom, stubištima, podovima i sličnim neudobnim mjestima do kraja godine kako bi se u društvu podigla svijest o beskućništvu. Noć je duga. Nakon dva sata ležanja na betonu vrijeme je za pakiranje. Bilo je užasno, hladno, jezivo i tužno. Idemo na Trg dočekati zoru.
Grad se polako budi, beskućnici napuštaju svoja skloništa i kreću u sakpuljanje boca, a mi idemo na spavanje.
I ne zaboravite, beskućništvo se može dogoditi baš svakome.
