Kada je krajem devedesetih bijes građana u državi zbog šovinizma, pljačke i izolacije bio toliki da HDZ-u apsolutno nije bilo spasa, fino su izgubili izbore i započeli s detuđmanizacijom, odnosno egzorcizmom duha devedesetih: brisanjem i prikrivanjem tragova pokojnog Franje Tuđmana. Prihvatili su činjenicu da njegovo ukošeno lice više ne izaziva tople osjećaje kod građana i brisali, brisali, brisali, dok nisu primijenili i zadnju stavku recepta Ministarstva istine. U središnjici HDZ-a više nema njegovih slika, osim na zidu omanje prostorije u koju se niti ni ne zalazi. Visi uz sliku Ive Sanadera, koji tužno bulji kroz odškrinuta vrata te sobice i čeka da ga bace u smeće.
A sve je moguće u najnovijoj fazi HDZ-a: egzorcizmu dvijetisućitih. Ipak, u 'grob' tjeraju čovjeka s titulom "doživotnog" počasnog predsjednika i uranjaju u dosad neviđenu amneziju. Petar Čobanković je čak prevalio preko usta da on više ne prepoznaje doktora Ivu. Pitanje je koja mu je njegova osobina neprepoznatljiva? Ta da se pojavljuje kao deus ex machina i prisvaja si sve "dobro" što je napravljeno (kriteriji za termin dobro sniženi su do samog dna kako bi se prilagodili uporabi HDZ-a), a za sve što ne valja okrivljuje stranačke podanike? Da ima problema sa zakonom?
Što to Čo ne prepoznaje?
Iako je prošlo već šest eona, pardon mjeseci, kroz maglu, uz teški napor dalo bi se prisjetiti da je i prije njegovog odlaska i problema s Hypo bankom Sanader bio brutalan prema svojim ministrima pognutih glava, ali i da je vrtio ozbiljniji novac od 800 tisuća eura. To znaju Bechtel i Božidar Kalmeta, ovih dana iznimno introvertirani ministar koji pokušava prikazati svoju "zinedinzidanovsku" ćelavost kao trag nošenja aureole. U čijoj Vladi? U Vladi svetom vodom okupane Sanaderove isposnice Jadranke Kosor, ratnice u borbi protiv korupcije, bitki za oživljavanje gospodarstva i ulazak u Europsku uniju.
Niti će borba protiv korupcije propasti ako na vlasti ne bude stranka prvoosumnjičenih, niti će Hrvatska ući u Europsku uniju kasnije ako joj na čelu ne bude stranka koja ju je od Unije godinama udaljavala, niti će se gospodarstvo koje je dobrim dijelom razoreno zahvaljujući istoj stranci oporavljati bržim tempom zato što je Kosor na čelo tog resora postavila nekakvog bezidejnog Đuru Popijača i za savjetnika mu dala Borislava Škegru, koji se isto dokazao na svoj način u minulim vremenima koje je izbrisala kolektivna amnezija.
Demokracija na HDZ-ov način
Na sličan način kako HDZ preuveličava i u krivom kontekstu interpretira možda i ne tako netočnu tezu "država, to sam ja", HDZ je ovih turbulentnih dana preuveličavao legitimitet koji Jadranka Kosor ima za razliku od Ive Sanadera. Ta žena, prva na fronti kada je Sanaderu trebao tako debeo đon-obraz kakvim se čak niti jedan teatrolog nije mogao pohvaliti, naprosto nije izabrana za premijerku, niti je ikome ikada palo na pamet prije godinu dana da će ona to biti. Jednako demokratično je izabrana i za šeficu HDZ-a.
Jednako smo impresionirani njenim njegovanjem odnosa s beskičmenjacima zvanim "čvrsti koalicijski partneri", koji su na superdemokratičan način ušli u vlast sa strankom protiv koje su gradili svoju negativnu kampanju. Umalo je vrat istegnula Đurđa Adlešič nakon partnerskog sastanka ne bi li novinarima kazala kako je Kosoričino razračunavanje s političkim mrtvacom koji ju je izabrao za nasljednicu dokaz neupitne demokratičnosti HDZ-a.
Priznavanje jedinog boga i oproštenje grijeha
Nakon izbacivanja Sanadera i sprovođenja zaplašenih odmetnika poput Luke Bebića sudu partije na izjašnjavanje: Staljin ili Tito, Kosorici se pripisuju božanske osobine, a kolektivna amnezija iznova dotjeruje njezin imidž. Toliko je djevičanski čista da je Ministarstvo istine osjetilo pozvanim izokrenuti činjenice naglavačke i sugerirati Jaci da se na tiskovnoj konferenciji na Trgu žrtava fašizma odvaži spomenuti harač i povećanje PDV-a u kontekstu vlastite hrabrosti.
Majka hrabrost je toliko zaposlena da je bespredmetno ispitivati je o njezinom stanu ili objavi registra branitelja, što su u predsjedničkoj kampanji predlagali, pazite sad, Andrija Hebrang i izbrisani Dragan Primorac!
Zašto moramo saznati sve HDZ-ove razloge dekosorizacije?
Njezin se obraz godinama brusio baš na toj temi i pitanje je bi li danas bila tako uspješna da nije svoje umijeće pravdanja nedopustivog izvježbala držeći se za mišljenje kvaziagencije formirane kako bi registar ostao tajan. Ili da nije bila prvoborac danas iscipelarenog i (ne)osumnjičenog dragog vođe Sanadera. O razmjerima njezinog umijeća govori njezina hladnoća prilikom pravdanja bijega premijera, a o suosjećanju koje je, navodno, krasi najbolje "pjevaju" njezine suze koje nisu potekle na javnom mjestu niti jednom otkad ju je Stipe Mesić nazvao Suzanom.
Grčevito držanje HDZ-a za vlast, unatoč svim nedaćama omogućeno manevrima Vladimira Šeksa i nevinošću Jadranke Kosor, nakon svega što su priuštili ovoj državi, onima s memorijom utjeruje strah u kosti. S druge strane, izjava da bi se sve urušilo bez HDZ-ove nelegitimne Vlade kod istih izaziva histeričan smijeh.
Evo zaključka: Jadranka Kosor je Tito koliko je SDP opozicija, ljevica ili "put ka sreći", ali u ovom suludom tjednu, kada nam se na početku desetljeća dala prošle godine nezamisliva šansa riješiti se trojice ključnih političkih aktera prošlog desetljeća – Milana Bandića, Stjepana Mesića i Ive Sanadera, čovjek ne može da se ne upita: zašto bi se stalo na tome? Čuda su moguća. Ili ćemo čekati još deset godina za početak HDZ-ove dekosorizacije?
