"Je li mi žao što sam otišao? Čujte, kad je u pitanju sila, nema tu mjesta za pitanja je li mi žao ili ne" počinje priču Nedeljko Lukačić. Iz Križevaca, a sada kao i tisuće drugih u Irskoj. U svojim Križevcima je prije pet godina otvorio kafić, piše Podravski.hr. Pokušavao je, trudio se i radio. No, u ovoj državi, jednostavno nije išlo.
'Ide porez, pa porez na potrošnju, pa PDV, ZAMP...'
"Na plaću dvaput plaćaš porez, pa ide porez na dobit, pa porez na potrošnju, pa su PDV digli s 13 na 25 posto, pa je tu ZAMP… Odustao sam", prisjeća se Nedeljko. Nakon dvije godine jednostavno se prestao boriti s vjetrenjačama i zatvorio kafić. Sreću je potražio u Irskoj. Ni tamo ispočetka nije sve bilo idilično i lagano, i nekoliko se puta vraćao. Na koncu je ipak na preporuku prijatelja našao dobar posao u velikoj mesnoj industriji na sat vremena od Dublina, kod grada Shercocka.
Nema luskuza ako želiš uštedjeti
"Posao nije težak, a jako je dobro plaćen. Tjedno radim 45 sati i dobijem 500 eura. To je najmanje 2000 eura mjesečno, a ako radim nedjeljom, što ne moram, još i više, jer se plaća duplo" kaže Nedeljko. Od troškova, najveći izdatak je stanovanje. " Stanovanje je skupo za samca, ali ako uzmete kuću s još dvojicom, to je 230 eura mjesečno plus režije. Ipak, ne možeš tamo luksuzno živjeti ako hoćeš nešto ušparati. Namjeravam kupiti automobil i ondje je osiguranje jako skupo, 3000 eura i još 300 eura cestarine ako je automobil novi. Ako se ide doktoru, samo da vas primi košta 50 eura. Posjet zubaru najmanje 70 eura", objašnjava Nedeljko.
S vedrije strane, ističe kako su Irci prilično srdačni, i u mnogočemu slični nama. "Irci zbilja jako puno piju, a pivo im je odlično. I nemaju baš osjećaj za potrošnju – kad imaju, onda troše", kaže Nedeljko, dodajući kako svatko tko želi u Irsku ponese najmanje 600-700 eura te se oboruža strpljenjem jer i tamo treba sreće prije nego se nađe posao.
