Ministrica Nada Murganić u petak je priopćila da joj "nije poznata" verzija Obiteljskog zakona te da je dobar dio informacija koje stoje u njemu netočan.
Odgovorne osobe u Ministarstvu uvjeravale su da sporna rješenja nikad nisu bila u planu kao dio zakona niti je u bilo kojoj fazi postojala takva verzija.
No, vodeća osoba radne skupine, dr. Dubravka Hrabar, potvrdila je da su sve objavljene informacije točne i poklapaju se s tekstom kojeg je radna skupina predala Ministarstvu u prosincu prošle godine.
"Točno je da smo u nacrt zakonskog prijedloga stavili formulaciju da roditelji imaju pravo da se njihovoj djeci osigura odgoj i obrazovanje u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. Postoje četiri međunarodna dokumenta koji nas na to obavezuju", istaknula je Hrabar, šefica Katedre za obiteljsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta.
Dodala je kako se radi o Prvom protokolu, članku 2. Europske
konvencije o ljudskim pravima i slobodama koji kaže da roditelji
imaju pravo utjecati na obrazovni sustav tako da njihova djeca
dobiju pouku u skladu s njihovim filozofskim i vjerskim
uvjerenjima.
Drugi dokument na koji se poziva je Opća deklaracija o ljudskim
pravima, treći je Povelja o temeljnim pravima Europske unije iz
2010. godine koja za nas vrijedi od 2013. godine, a četvrti
Rezolucija Vijeća Europe.
Prof. Hrabar ističe da nije točno da su izvanbračni i bračni partneri u nejednakom položaju. Tvrdi da se u dvije glave zakonskog prijedloga izjednačavaju, a riječ je o onoj koja se odnosi na uzdržavanje i onoj koja definira imovinske odnose.
"Točno je, međutim, da izvanbračni partneri ne bi mogli posvajati djecu, osim ako postoje opravdani razlozi na strani djeteta", kaže prof. Hrabar i objašnjava koji bi to bili opravdani razlozi, navodeći primjer djeteta koje je u nesreći ostalo bez roditelja i želi ga posvojiti teta koja živi u izvanbračnoj zajednici.
Nastavlja kako je ministrici Murganić predložila da se parovi omogući registracija kod javnog bilježnika koja bi bila preduvjet da se u pravima izjednače s bračnom zajednicom, no ministrica za to nije htjela ni čuti.
Prof. Hrabar tvrdi kako je na prijedlogu zakona radilo 27 članova radne skupine, no Ministarstvo obitelji za taj posao nije dalo čak ni ugovore, a kamoli išta platilo, piše Jutarnji list.
