Većina Ivanove generacije sreću je potražila izvan Gline. O tome
on ni ne pomišlja. Radi u najvećoj drvnoj tvornici na području
Banovine, i sretan je.
"Dobro je, ugodno je. Ljudi su dobri, radišni, vrijedni. Nigdje
nije bajno, ali nije da se treba žaliti", kazao je Ivan
Abramović, inženjer drvne tehnologije.
Industrija je to koja je i za vrijeme pandemije pokazala
otpornost - izvoz parketa porastao je za 40 posto. Ipak,
proizvodnju je usporio potres.
"Baš su sada nedavno stigle neke nove narudžbe koje mislimo da
nećemo uspjeti ispoštovati, ali evo dok se ovo stanje malo smiri
poslije potresa, da će se svi ljudi vratiti i da ćemo stići",
rekao je Zlatko Vuković, voditelj tehnološkog
postrojenja.
Danas ovdje radi gotovo 500 radnika - u tri smjene.
Iako su plaće u ovoj tvornici 35 posto veće od prosječne u drvnoj
industriji, muku muče s pronalaskom kvalificirane radne
snage.
"Nije problem dovest Filipince, nije problem dovest ljude iz
drugih država - ali ti novci se troše tamo ne ovdje, u tome je
problem. Mi sad trenutno imamo iz Slavonije 37 djelatnika, ali to
je Hrvatskoj pa ti novci ostaju u Hrvatskoj", pojasnio je
Elmor Baraković, direktor tvornice za preradu
drva u Glini.
Drvno-prerađivačka industrija zapošljava gotovo 25.000 ljudi u
1790 tvornica diljem zemlje. Godišnji prihod je 14 milijardi
kuna, a godišnje ostvaruje više od osam milijardi kuna
izvoza. No, prema analizi Hrvatske gospodarske komore možemo puno
bolje.
"Neiskorišteni potencijal je otprilike 330 milijuna dolara, od
čega gotovo trećina otpada na neiskorišteni potencijal proizvoda
veće dodane vrijednosti", izjavio je Ivan
Barbarić, potpredsjednik HGK za međunarodne
poslove.
"Kroz dvije-tri godine ukoliko se na Sisačko-moslovačkoj županiji
ne uveze 20.000 ranika ili se ne ostvari 20.000 radnih mjesta sa
prosječnom plaćom preko tisuću eura - ovaj je kraj mrtav",
zaključio je Baraković.
Država je najavila brojne projekte za demografski oporavak
Banovine. Ako uspiju, ovih 20.000 radnika možda ne ostane
nedosanjani san.
