Ivan Kujundžić, HDZ-ov zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, koji je prije nekoliko mjeseci podnio ostavku na mjesto gradskog zastupnika, nezadovoljan, kako je tada ustvrdio, destrukcijom i pokušajem difamiranja njegova izbora za predsjednika skupštinskog Kluba zastupnika HDZ-a, oglasio se na Facebooku podužim osvrtom na predsjedničke izbore i budućnost HDZ-a u kojemu već sve vrije u iščekivanju otvorene borbe za vrh stranke zbog nezadovoljstva time kako Andrej Plenković vodi stranku.
U svojem komentaru Kujundžić osim poraza HDZ-ove predsjedničke
kandidatkinje kritizira HDZ-ovo odstupanje od desničarskog
identiteta i svjetonazorsko skretanje k
lijevom centru.
U osvrtu nazvanom 'Post festum' Kujundžić konstatira
da Hrvatska ima novog predsjednika - Zorana Milanovića - te
mu povodom međunarodnog priznanja Hrvatske, čestita mu
na izboru, a ostalima postavlja neka pitanja.
... tjedan nakon izbora, važan je odgovor na pitanje
koga je to Zoran Milanović pobijedio i gdje?! U kojim središtima
(moći), u srazu kojih ideologija i svjetonazora?! Doduše, na to
pitanje znali smo odgovor i prije izbora.
Jer, čemu veća i bolja analiza od one koju smo doista mjesecima
prije izbora međusobno komunicirali i na koju smo upozoravali mi,
obični ljudi, brojni članovi HDZ-a, kao i naši simpatizeri.
Zarobljeni u nemoći vlastitog kompleksa, odavno otrcanih i
nametnutih fraza, desno-lijevo, kao da smo zaboravili što smo i
tko smo, što nam je identitet i ideologija, pripadamo li
narodnjaštvu, socijalnim kršćanima, konzervativcima ili
suverenistima.
Nametnutoj i isforsiranoj, politici 'iskoraka' bilo je za
očekivati otpor našeg članstva i simpatizera. Nismo izvukli
nikakve pouke iz stvarnih uzroka našeg lošeg rezultata
europarlamentarnih izbora. Naprotiv, i dalje smo srljali u
podjelama, daleko od naznaka bilo kakvog šireg okupljanja i
zajedništva kao nužnog preduvjeta sinergijskog uspjeha. I dok
tzv. ljevičarima nije ništa smetalo da budu jedinstveni na
čitavom svom spektru, od centra do antife, dotle mi gajimo teški
kompleks, gotovo za svjetonazorsko liječenje.
Jučer nam je desnica bila izvorni identitet, danas kao da je
smrtni grijeh. U toj netočnoj i tendencioznoj podjeli nametnutoj
od čudnih egida i gremija, parafrazirao bih jednog prijatelja:
"Lijevo nije na lijevoj strani, desno nije na desnoj, a centar
nije u sredini". Doista je tako!
No promjenom iliti modernizacijom identiteta, u pokušaju da se
HDZ nategne čak do centra lijevo, čini nas neprepoznatljivim u
našem prirodnom prostoru i staništu.
Promjena tog kursa ili smjera uzrok je naših izborno-političkih
tegoba i dok to ne budemo razumjeli, srljat ćemo u nove
političke Pirove pobjede ili poraze, tražeći povjerenje tamo gdje
nas nikad nisu ni htjeli pa makar se izvrnuli naopako ili ogrnuli
u crvene zastave.
No, takva politika neminovno vodi u Veliku koaliciju, spasonosnu
za politički klijentizam, već odavno osmišljen i pripreman
projekt zadržavanja pozicija moći od tehnomenadžera i unutarnjih
tehnokratskih meštara.
Tvorci nametnutog kompleksa identiteta razaraju nam onaj plamen i
žar pobjedničkog pokreta punog strasti, naboja i nacionalne
osviještenosti, spojene u jedan amalgam svjetonazora i
humanističkih vrijednosti.
U ovim predsjedničkim izborima ostali smo, tako podijeljeni na
one kojima ćemo biti do kraja utopijski odani našem kandidatu i
na one koji su se, jednako tako, legitimno u svom traženju,
okrenuli od nas drugom izboru. U ovom slučaju, projektu zvanom
Škoro.
Ovih dana, početkom hrvatskog presjedanja Europskim vijećem
osjeti se naboj i efekt velike predstave. No, koliki će biti
učinci i efekti hrvatske šanse predsjedanja te hoće li je narod
osjetiti?! Ono što se mora, posebice osjetiti je povjerenje u
institucije države i vlasti, a koje trenutačno, ne postoji. Tako
poljuljano doživjet će krah i mogući kaos, što vidimo ovih
dana u nagovještaju splitskog slučaja. A to je neprihvatljivo.
Želimo vjerovati da će hrvatsko presjedanje Europskim vijećem
imati veliki uspjeh, posebno ukoliko izborimo nešto za sebe,
barem u pogledu demografije i politike kohezije, posebice nama
bitne za ruralni razvoj i proizvodnju, nasuprot jačanja fondova
socijalne politike koja bi išla na ruku sponzorima
migrantske politike.
Naša šira politička obitelj instinktivno i zaštitnički reagira ne
samo na materijalni egzistencijski status već još snažnije na
duhovni identitet. Taj sveprisutni osjećaj svjetonazorskog bijega
i napuštanja identiteta postao je naš veliki problem.
Poruka je kako je duhovno važnije od materijalne blagodati.
Rezultati europskih izbora kao i ovi za predsjednika po brojnim
analizama ukazuju kako dio članova i glasača doista nije
zadovoljan upravo svjetonazorskom politikom HDZ-a, koju vodi
Andrej Plenković. Tu više nemamo izbora ili ćemo se naći u
zajedništvu svih sastavnica ili ćemo uskoro slušati Labuđi
pjev.
Dok zbunjeni licemjerno tražimo novog Pedra i Crnog labuda samo u
liku Bandića ili Škore, zaboravljamo na onu štetnu matematičku
jednadžbu o dvije „poznanice“, očitovane u neprestanim
provokacijama i političkim poljarinama HNS-a i Pupovca. Treba
prekinuti praksu uključivanja u Vladu onih koji nisu
prošli s nama vatreno izborno krštenje, onih koji nisu učinili
nikakav doprinos pobjedi, ali su mišjim instinktom izišli iz
svojih rupa i skloništa te upali na ničim zaslužene pozicije i
položaje.
(Pri tom) zaboravljamo brojne naše vrijedne ljude koji
vrijedno rade po terenu kao pčele i mravi od izbora do izbora.
Reklo bi se narodski, „dok voli oru, konji zoblju!“
U tom pogledu odgovornost je logično najveća na političkom vrhu
kao i svima nama koji smo morali kritički i samokritički
progovarati i propitivati ponašanje i djelovanje političkog
vrha.
Kao izraz neslaganja s politikom koja se vodi, nedavno sam
iz načelnih razloga podnio ostavku na mjestu u Skupštini grada
Zagreba te zbog predsjedničkih izbora ostao u tišini ne
želeći štetiti našem izbornom procesu.
Stoga, u duhu gentlemana, ne bih ni sada za predsjedničke
izbore najveću odgovornost stavljao na Kolindu
Grabar-Kitarović za možda loše vođenu kampanju.
Preuzmimo odgovornost i priznajmo pogreške, uviđajući uzroke.
Zašto bi itko drugi bio kriv za Zagreb i Hrvatsku, a ne
mi?!
Nadmudrila je ljevica desnicu i ovo je drugi put, a kako kaže
narod, dvaput je dvaput, a bojim se treći put ni Bog nam neće
pomoći!
Ovo sve skupa podsjeća na događaj 300 godina prije Krista u
zaljevu na lijevim obalama Jonskog mora kada je veliki Pir
na bojnom polju u bitci protiv Rimljana, u kojoj je bio uvjeren u
pobjedu, s lažnim saveznicima, vidjevši gubitke uzviknuo: „Još
jedna ovakva bitka i nema nas više“!
Isto nam se piše ukoliko ne shvatimo poruke naroda, glas naše
izborne baze, kako je zadnji čas za promjenu kursa. Potrebno je
okrenuti se dijalogu s onima koji su nam svjetonazorski
bliski.
No, ne vidim razloga za paniku niti za selektivnu analizu i
pristup. U tom pogledu nije grad Zagreb najgori, ne treba u njega
samoga upirati prstom. U pitanju je čitava Hrvatska ili barem
najveći dio. Upiranjem prstom samo u zagrebačku sredinu dovodimo
se u neprincipijelnost, upiremo prste u sve one vrijedne članice
i članove od temeljnih i područnih razina koji kontinuirano rade
za stranku, a da za uzvrat od iste ne dobiju ništa!
Politikom koja je vođena zagrebačka organizacija se
kontinuirano uništavala, a politički vrh ju je zapuštao punih
dvadeset godila. Točnije od 2000. godine. Prepušteni u ralje
političkih korupcija, bivali smo smokvin list neprincipijelnih
koalicija i trgovina. Djelujući u nemogućem političkom ozračju,
postali smo neprepoznatljivi i obezglavljeni. Dijelom lišeni
odgovornosti posebice za odluke visoke politike, koje su se
donosile daleko od Gundulićeve.
Nije se tako moglo više od onog što se ugrabilo niti
moglo pridonijeti u ovim i prethodnim izborima
Rješenje je, sukladno statutu HDZ-a, raspisivanje redovnih
izbora!
Ulazimo u stranačku izbornu godinu, gdje ćemo, nadam se, u našem
interesu, u širokoj demokratskoj proceduri, po načelu jedan
čovjek - jedan glas izabrati ljude s biografijama, punih znanja i
kompetencija. One, koji ukupnim svojim bićem osluškuju bilo i
glas svog puka, pulsiraju i uživaju ugled te korespondiraju sa
svojom sredinama, daleko od utjecaja političkih egida i
gremija.
Tako pročišćeni od političke korupcije, osvježeni novom snagom
političkog erosa, možemo izići s čistim obrazima, programom i
platformom pred narod i tražiti povjerenje u Zagrebu kao i u
čitavoj Hrvatskoj.
Ne brinite, narod će snagom svog instinkta, poput majke i žene
prepoznati našu iskrenost ili pak lažno lice, i time nam dati ili
uskratiti povjerenje!
Za naš uspjeh potrebno je šire zajedništvo!
