Boris Tomaš iz Bjelovara nedavno je doktorirao na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, gdje već sedam godina radi kao asistent. Njegova plaća iznosi oko šest tisuća kuna, a s doktoratom će narasti tek za par stotina kuna. "Toliko ima jedan blagajnik HAC-a", ističe Boris u razgovoru za Bjelovarac.hr.
Iako je dosegnuo najviši stupanj obrazovanja u Hrvatskoj od toga ni izbliza nema ponude kakve dobive iz drugih zemalja Europske unije. "I sada me mentor hrabri da se javim u Litvu, gdje bih se na fakultetu dalje bavio znanošću, ali za osam tisuća eura. Iako je novčano primamljivo, još nisam spreman na taj korak. Prvu životnu prekretnicu imao sam 2010. godine. Jednog dana, doslovce na izlasku iz Fine s hrpom papira koje su potrebne za otvaranje firme, stigla mi je poruka u kojoj mi čestitaju što sam primljen za asistenta. Tada sam u danu morao odlučiti i izabrao sam fakultet. Da sam odlučio drugačije, danas bih vjerojatno tri puta više zarađivao jer upravo s takvim plaćama za privatne kompanije rade moji kolege."
Žalosti, ga kaže, što se u Hrvatskoj toliko malo pažnje pridaje, a onda i novca izdvaja za znanost. Obilazeći mnoge strane visokoškolske obrazovne ustanove, imao je priliku vidjeti što znači kada država pomaže na svakom koraku mladom čovjeku željnom znanja i istraživanja.
U Hrvatskoj je normalno, ističe, da netko radi na doktoratu te istovremeno predaje na fakultetu, što je problematično jer se mladi znanstvenik ne može maksimalno posvetiti poslu. "Plaća koju primaš kao asistent je ponižavajuća. Jako pratim politiku, profesorica Divjak je bila moja profesorica i jako se uzdam u nju, ali se bojim da ovo naše društvo ne prepoznaje znanost", naglašava Boris za portal Bjelovarac.hr.
Hrvatska ulaže tek 0,79 posto BDP-a u znanosti, dok je europski prosjek tri puta veći.
