"Sve je dobro dok s djecom možete uspostaviti jezičnu komunikaciju, kada niste prepušteni pantomimi. Kao prvo, maloljetnici ne znaju gdje su došli, jer to nije odredište prema kojemu su krenuli. Prošli su granice i granice pa su potpuno dezorijentirani, prestrašeni, ne znaju kakva ih sudbina čeka; za njihove godine života, to je nešto prestrašno", prepričala je za tjednik Novosti Dubravka Marušić, voditeljica Odjela dijagnostike, prihvata i tretmana u Domu za odgoj djece i mladeži Zagreb.
U Domu gdje radi, od 1997. godine do danas prošlo je čak 2.000, kako ih zakon naziva, "djece bez pratnje", i tu može biti riječ o djeci prognanoj iz područja zahvaćenih ratom, protjeranoj zbog vjerskih razlika ili uključenoj u kriminalne aktivnosti.
Jedan od ključnih problema s maloljetnim tražiteljima azila, je što ih zbrinjavaju u ustanovama otvorenog tipa gdje su smještena djeca s poremećajem u ponašanju, navodi tjednik. Tako umjesto u udomiteljskim obiteljima ili posebnim ustanovama gdje bi im se pružila stručna psihosocijalna pomoć i gdje bi mogli učiti hrvatski, oni završavaju u Domovima poput onoga u Dugavama gdje radi Dubravka Marušić.
"Naša ustanova nije mjesto za njih: zagovaram da imaju instituciju za sebe u koju bi mogle biti uključene i službe kakve mi imamo. Uslijed različitih okolnosti, neka njihova ponašanja privremeno mogu nalikovati poremećajima u ponašanju ili psihičkim bolestima, ali to najčešće nisu", upozorava ona.
'Vidimo samo taj neopisivi strah u njihovim očima'
Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da je veliki dio te djece, prema podacima nevladinih udruga i institucija nadležnih za izbjeglice, proživio horor trgovine ljudima. Ona se najčešće vezuje uz trgovanje ženama, kaže Emina Bužinkić iz Centra za mirovne studije, no činjenica je da veliki broj maloljetnih muškaraca završava u rukama krijumčara ljudima i svima bi se treba posvetiti jednaka pažnja.
Potrebna im je pomoć i zaštita, a kronično nam nedostaje stručnjaka za te poslove.
"Tu djecu razdire besperspektivnost: koliko će dugo boraviti u Hrvatskoj, što će s njima biti, kako će završiti... Ne znamo jesu li kome platili da dođu ovamo, jesu li ucijenjeni, prodani, prijeti li im netko da će nauditi njihovoj obitelji. Vidimo samo taj neopisivi strah u njihovim očima", dodaje Marušić.
Novosti navode i kako je država tek u dva slučaja uspjela pomoći maloljetnim tražiteljima azila, dok ga je odobrila za 30 odraslih azilanata, što je prije bilo nezamislivo. Prošle godine Ministarstvo unutarnjih poslova zabilježilo je od ukupno 259 tražitelja azila, čak 38-ero djece bez pratnje koja dolaze uglavnom s istoka i jugoistoka Europe. Azijski azilanti dolaze uglavnom iz Indije, Šri Lanke, Bangladeša, Pakistana i Irana.
Vezani članci:
arti-201102070757006 arti-201007200045006 arti-201012150063006 arti-201103070599006 arti-201006280509006
