Joško Mijačika iz Tučepa proveo je manje od pet godina u hrvatskim zatvorima i uopće mu se nije svidjelo. No, sigurno mu se svidjela odšteta koju je dobio od države jer se žalio na mnogo toga pa na kraju podigao tužbu. Kako piše 24sata, toliko je zapravo bio razočaran uvjetima u splitskom zatvoru, Remetincu, kaznionici u Lepoglavi te zatvoru u Šibeniku da je odlučio tužiti Hrvatsku zbog, nehumanih uvjeta. I dobio je. Sudskom presudom 52-godišnjaku moraju mu platiti 40.000 kuna.
"Na Bilicama u sobi broj 37 bilo je sedam stolaca, a nas deset pa su trojica morali jesti na nogama. Bilo je i samo osam kazeta za odlaganje stvari. Tu je WC imao zid, ali bez vrata, zatvarao se plahtom tako da je bilo žohara. Nije bilo danje svjetlosti, jer su prozori imali rešetke, izvana mrežu i aluminijske žaluzine tako da se cijeli dan boravilo pod neonskim svjetlom. U sobi br. 41 bilo je još gore, WC je imao pregradni zid do pola visine. Ljeti je bilo prevruće jer nije bilo klime, posteljina se mijenjala ljeti svakih sedam, a zimi svakih 14 dana. Stalno nas je pratio smrad s Karepovca, pogotovo ljeti kad su bile nesnosne vrućine, sobe su bile krcate, svakom je pripadalo 2,2 metra kvadratna, a hrana je bila sama mast", dio je opisa Joška Mijačike o uvjetima u splitskom zatvoru.
'ŠKOLJKA ZA WC NALAZI SE NA POLA METRA OD STOLA NA KOJEM JEDETE': Saucha u Saboru otkrio što je sve proživio u zatvoru
Presuda je temeljena na predmetu 'Muršić protiv Hrvatske'
Presudom Općinskog suda u Splitu je međutim taj dio ispušten jer je pao u zastaru. Tako Mijačika nije (nepravomoćnom) odlukom sutkinje Mirjane Rubić dobio 300 tisuća kuna, na koliko je tužio državu, piše 24sata. Dosuđeno mu je 40.000 kuna jer je povrijeđeno njegovo pravo na osobnost, zbog nezakonitih postupaka pri smještaju, higijeni, zdravstvenim uvjetima koju su bili prisutni tijekom izvršavanja kazne što je proizvelo njegovo trpljenje. Ukratko, bila su mu ograničena njihova temeljna prava kao zatvorenika i ljudska prava.
Presuda je inače temeljena na predmetu 'Muršić protiv Hrvatske' iz listopada 2016. godine kada je Europski sud za ljudska prava zauzeo načelna stajališta o uvjetima u zatvorima, odnosno postavio relevantne standarde o prenapučenosti kaznionica. Za ovaj slučaj bili su bitni uvjeti s kojima se Mijačika susreo u Remetincu, Lepoglavi i u Sibeniku. Dok je boravio u zagrebačkom zatvoru morao se pokrivati sa šest deka jer je bilo toliko hladno.
Tvrdi da je hrana mast i da se ondje ne mogu popravljati zubi. Oko dentalne skrbi je pak bio zadovoljan u Lepoglavi, koja je dobro organizirana, jer je tamo izvadio jedan do dva zuba, no dobio je predračun za zubne navlake na 24 tisuće kuna, što mu se učinilo preskupim. U Šibeniku je dio boravka proveo spavajući na hodniku, a generalno je u sva tri zatvora bilo preskučeno, vlada manjak WC-a i sanitarnih čvorova za koje se čeka red.
Dilao 'flash' i hašiš
Rukovodeći se odlukom Europskog suda te dopisima iz kojih se pokazalo da su zatvorske ustanove prekapacitirane te je tužitelj izdržavao kaznu u sobama s manje od 3 metra kvadratna površine po zatvoreniku, splitski sud je dosudio pravičnu naknadu. Mijačika je inače završio iza rešetaka presudom Županijskog suda u Splitu iz ljeta 2009. godine, kada je dobio šest godina zatvora zbog dilanja kao dio organizirane kriminalne skupine. Dilao je "flash" i hašiš.
