Današnji dan obilježava deseta obljetnica možda i najveće tragedije koja je potresla hrvatske sportske kuloare.
Hrvoje Ćustić, tada talentirani 24-godišnji nogometaš Zadra, na prvoligaškoj je utakmici protiv Cibalije na zadarskim Stanovima 2. travnja u jednom duelu izgubio ravnotežu te udario glavom u betonski zid pored aut-linije.
U teškom stanju prevezen je u bolnicu gdje je dan kasnije podlegao teškim ozljedama glave. Dakako, dogodilo se kasnije još tragedija u hrvatskom sportu, najveća je možda bila iznenadna smrt Alena Pamića, igrača NK Istre i sina prekaljenog i cijenjenog nogometnog trenera Igora Pamića. No, njegovo stradanje ipak je bila posljedica nekih bioloških i genetskih faktora, okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti niti se na njih imalo moglo utjecati - čista suprotnost od pogibelje nesretnog Ćustića.
Njegova smrt rezultat je neprofesionalnosti, nemara i tužnih uvjeta u kojima prebiva hrvatski nogomet, sport koji s obzirom upravo na te okolnosti u svijetu zahvaljujući reprezentaciji uživa itekako respektabilan ugled i koji po mnogočemu u vlastitom domu jednostavno zaslušuje više.
Kobni zid na Stanovima nakon velike je tragedije bio izložen brojnim kritikama - srećom, u tom slučaju, kritike su urodile plodom - zid je uklonjen i postavljen na sigurnu udaljenost, a ubrzo je provedena i kontrola diljem hrvatskih travnjaka kako bi se osiguralo da nogometaši igraju u boljim uvjetima, iako oni ni nakon toga nikako ne priliče nekom standardu nogometa od kojeg se zarađuje za kruh.
Hrvoje Ćustić
FOTO:Dino Stanin/PIXSELL
Na travnjaku pored terena uskoro je ugravirana spomen ploča za tragično preginulog nogometaša, a najavljeno je kako bi Hrvatski kup trebao dobiti ime prema Ćustiću - što se do danas nije obistinilo. Nažalost, nisu se dogodile ni brojne druge promjene nabolje u hrvatskom nogometu koje su u afektu zbog velikog gubitka i buđenja strasti naprasno obećane.
Tragično je što je HNS, direktni ili indirektni krivac za njegovu smrt, uzmite kako hoćete, imao problem čak i s isplaćivanjem odštete Ćustićevoj obitelji. Na presudu u kojoj je HNS proglašen krivim za Ćustićevu smrt i prema kojoj je njegovoj obitelji trebao isplatiti nešto više od 900 tisuća kuna, krovno tijelo hrvatskog nogometa uložilo je žalbu. Da, isto ono tijelo koje za prijateljske utakmice hrvatske nogometne reprezentacije bira egzotične lokacije poput Miamija i Dallasa.
Upravo je HNS taj koji je vodio brigu, ili ju je barem trebao voditi, da travnjaci HNL-a budu sigurni za igru. Upravo je HNS izdao licencu za prvoligaški nogomet na zadarskim Stanovima, stadionu koji je u tom trenutku bio debelo izvan okvira potrebnih za dobivanje dozvole koju je u konačnici dobio.
Hrvoje Ćustić
FOTO: Dino Stanin/PIXSELL
Član talentirane generacije i današnje okosnice 'Vatrenih'
Hrvoje Ćustić je rođen 21. listopada 1983. godine u Zadru. Bio je najstarije dijete u obitelji oca Svetka i majke Marine, a mlađi brat zove se Domagoj. Rodom je iz Murvice, sela sa skromnih 800-tinjak stanovnika, koji se nalazi nekoliko kilometara sjevernije od Zadra.
Od najranijeg djetinjstva Hrvoje je pokazivao izniman talent i interes za nogomet, a uskoro je i započeo karijeru u mlađim uzrastima NK Zadra. Kao kadet je 1999. prelazi u Hajduk koji je tada trenirao Ivan Pudar. Nakon kratkog boravka u Splitu, vraća se u Zadar i ubrzo se priključuje seniorskoj momčadi na Stanovima.
Ćustić je u HNL-u nastupao za Zadar, Zagreb i Split, a ukupno je u prvoligaškoj konkurenciji zabio devet pogodaka. Osim toga, nastupao je i za mladu reprezentaciju Hrvatske pod palicom Slavena Bilića, a uz bok s budućim najvećim zvijezdama hrvatskog nogometa - Eduardom da Silvom, Vedranom Ćorlukom i Lukom Modrićem.
Zadarska navijačka skupina 'Tornado' i dan danas mu gotovo svaku utakmicu na tribinama odaje počast, a na spomen ploču su mu napisali stihove 'Zauvik pamtit će ti ime!'
Danijel Subašić
FOTO:Marko Lukunic/PIXSELL
Prvi vratar hrvatske nogometne reprezentacije i član Monaca Danijel Subašić, koji je također stasao uz Čustića u Zadru, svaku utakmicu brine kako Hrvojevo ime nikad ne bi bilo zaboravljeno, noseći ispod dresa majicu s Čustićevim likom.
Upravo danas Hrvoje bi napunio 35. godina i vjerojatno već razmišljao o kraju karijere, a bi li još uvijek trčao pašnjacima HNL-a ili vrhunskim terenima nekih europskih velikana, nikad nećemo znati. No Hrvoje Ćustić bio je skroman dečko koji je živio za nogomet i umro za nogomet, a navijači to nisu zaboravili. Nadajmo se da neće ni hrvatski nogomet, iako već debelo kasne sa svojim obećanjima...