U četvrtak, 21. rujna 1950. vrijeme je bilo loše kao i protekli nekoliko dana. Očekivalo se tmurno i kišovito prijepodne, no nisu se očekivali uvjeti tako dramatični da bi doveli do zrakoplovne nesreće iznad glavnog grada Hrvatske.

U tom je trenutku JAT-ov putnički zrakoplov na redovnoj liniji Beograd-Zagreb-Pula, s četiri člana posade i sedam putnika, počeo je spuštanje na Lučko kad se vrijeme značajno pogoršalo. Nad šire zagrebačko područje nadvile su se gusta magla i niska neprozirna naoblaka, a dodatne probleme stvarali su snažni vjetar i jaka kiša.

Izgubili kontakt s kontrolnim tornjem

Pilot JAT-ovog zrakoplova DC-3, Borivoj Marković, i njegov kopilot Stjepan Tot, zbog katastrofalnih uvjeta morali su letjeti naslijepo, prema uputama sa zemlje i svog radio-telegrafista.

Zrakoplov je uskoro skrenuo s kursa i zaputio se prema obroncima Medvednice, ubrzo nakon toga, ekipa na Lučkom izgubila je kontakt s posadom. Nedugo nakon toga, stanovnici podsljemenske zone čuli su jaku eksploziju. DC-3 udario je u jugoistočni dio Sljemena te potom planuo.

Nesreću je preživjela samo jedna osoba, radio-telegrafist Nikola Jovanović. On je u nesreći teško ozlijeđen, ali nije bio u životnoj opasnosti. Način na koji se Jovanović spasio doista je nevjerojatan. Naime, Jovanović je sjedio upravo na mjestu na kojem se zrakoplov bi udarcu prepolovio zbog čega je bio udaljen od najjače vatre. Iako je bio teško opečen, uspio je golim rukama savinuti lim i izvući se iz aviona prije no što je cijeli planuo.