Crnogorski premijer Zdravko Krivokapić ponovno je otvorio pitanje razgraničenja s Hrvatskom, ustvrdivši da problem nije samo crta razgraničenja na moru, već i na kopnu, iako je, po protokolu koji su obje države potpisale 2002., Prevlaka pripala Hrvatskoj. Za Hrvatsku je stanje na najjužnijoj teritorijalnoj točki jasno: poluotok Prevlaka je hrvatski, a oko crte razgraničenja na moru treba se dogovoriti. Dvije se zemlje mogu dogovoriti bilateralno ili na Međunarodnom sudu u Haagu, piše Večernji.
Krivokapić je poručio da njegova vlada namjerava osnovati povjerenstvo koje će u dogovoru s Hrvatskog pokušati riješiti taj problem. No, iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova u Zagrebu odgovaraju kako već postoji formalno uspostavljeno međudržavno povjerenstvo te da svaka država ima svoje povjerenstvo. Dodaju da je crnogorska stvar, ako žele nešto mijenjati, no da će i u tom slučaju ostati otvoreni za razgovore.
Naš ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, potkraj tjedna odlazi u posjet Crnoj Gori, no zasad nema informacija da će razgovarati o razgraničenju dvije države, iako je to Crna Gora zapravo otvorila u kontekstu pregovora s Europskom unijom i njihova stava da "više ne želi uvoziti granične probleme".
Privremeni protokol
Protokol iz 2002. koji je i danas na snazi, zapravo je rezultat odlaska promatračke misije UN-a na Prevlaci, a sam je dokument trebao biti privremenog karaktera. Krivokapić je nezadovoljan tim dokumentom, jer se u njemu navodi da je kopnena granica utvrđena, dok se o morskoj treba još pregovarati. No, Crnogorcima je sporna i kopnena granica, zbog čega je, prema riječima Krivokapića, "to neslaganje i glavni razlog zbog kojeg nisu uspjeli dosadašnji pokušaji definitivnog razgraničenja".
Granica na kopnu slijedi bivšu republičku granicu, a hrvatski je stav sa svim susjednim zemljama bivše Jugoslavije da su republičke granice osamostaljenjem postale državne. Taj stav podržava međunarodno pravo, ali i zaključci Badinterove komisije, koja je u svom mišljenju broj tri potvrdila da se to načelo primjenjuje u slučaju raspada Jugoslavije.
Osim toga, Hrvatska inzistira na principu katastra, odnosno da su katastarske granice bivših republika postale državne granice. U bivšoj se državi, naime, granice nisu određivale na terenu, već je državno zakonodavstvo sve prepustilo republičkome, a ono je u svim republikama jasno propisalo da “da republiku tvore teritoriji općina, koje pak tvore teritoriji katastarskih općina”. Tu činjenicu nije mogla izbjeći ni korumpirana arbitraža sa Slovenijom.
Protokolom iz 2002. definirana je privremena granica uz hrvatsku obalu u Bokokotorskom zaljevu, gdje je od točke na rtu Konfin do točke udaljene 555,6 metara od rta Oštra povučena ravna linija. To je zona u kojoj vrijedi poseban pravni režim i u kojoj patroliraju obje zemlje. No, situaciju komplicira crnogorska odluka o određivanju blokova za istraživanje ugljikovodika iz 2011., koja odstupa od protokolom utvrđenih granica.
Dva rješenja
Hrvatske vlasti poručuju da su s Crnogorcima pokušale riješiti ovo pitanje bilateralnim putem, ali su i ponudili da obje države to riješe na Međunarodnom sudu u Haagu, za što je potreban poseban sporazum o zajedničkom obraćanju u kojem bi bio definiran predmet spora, zahtjev sudu i koje je pravo mjerodavno za utvrđivanje crte razgraničenja. Crnogorski premijer Krivokapić spominje i slanje spora na Arbitražni sud, no Hrvatskoj, poučenoj arbitražom sa Slovenijom, to nije opcija.
"Imamo i komisiju za granicu koja djeluje i uvijek smo spremni obnoviti te razgovore. Dapače, smatramo da bi pitanje razgraničenja trebalo biti razriješeno u kraćem razdoblju jer nema razloga ni potrebe da dvije susjedne zemlje ne bi mogle riješiti granicu u skladu s međunarodnim pravom", tvrde iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova.
