Našeg poznatog poduzetnika, Matu Rimca, koji već danas postaje sinonim za budućnost autoindustrije, časopis Forbes nedavno je proglasio jednim od najboljih mladih poduzetnika na svijetu. Za njega samog to priznanje, kao i mnoga druga, znače samo da je na dobrom putu jer njegovi planovi nadilaze to što sa svojom tvrtkom ostvaruje sada. Naime, kako kaže Rimac, namjera mu je ubrzati rast i početi tranziciju u ozbiljnog dobavljača automobilske industrije sa serijskom proizvodnjom. O svojim planovima, ali i o obrazovanju općenito, odljevu mozgova i hrvatskoj mladeži na tržištu rada otvoreno govori za Global.
Koliko je teško uspjeti u Hrvatskoj?
Nisam pobornik negativizma i ‘kukanja’ koji su sveprisutni u Hrvatskoj. Često mi se čini da smo upali u kolektivnu depresiju i cinizam. U Hrvatskoj je sigurno teže nego u razvijenim zemljama, ali je sigurno lakše nego u većini svijeta – primjerice Africi ili Indiji. Živimo u globaliziranom svijetu i moguće je uspjeti bilo gdje – negdje lakše, negdje teže. S druge strane, ne može se negirati da je odljev mozgova stvaran.
Borim se protiv odljeva mozgova i veselim se tome što su Rimac Automobili uspjeli vratiti dosta Hrvata iz dijaspore (Kanade, Francuske, Njemačke, Rusije, Austrije...) natrag u Hrvatsku. No dok se ne pokrenu investicije, kvalitetna radna mjesta, izvoz i proizvodnja, možemo očekivati daljnji odljev ljudi. S obzirom na to što zabavlja političare i narod, nažalost, sumnjam da će se išta u tom smjeru dogoditi.
Što to politika radi pogrešno?
Mlade treba inspirirati i motivirati, a ne ubijati u pojam. Mislim da je tu upravo problem – guši ih se pravilima, rigidnošću i nepotrebnim stvarima. Vidimo da zemlje poput Finske postižu najbolje rezultate s prijateljskim i opuštenim pristupom obrazovanju. Mislim da je najveći problem negativizam i kolektivna depresija nacije i okruženje u kojem uspjeh nije poželjan. Naši mladi inovatori u svijetu postižu velike uspjehe. Pa opet, naše gospodarstvo od toga pretjerano ne profitira. Postoji li i tu neki nesrazmjer očekivanja?
Sama inovacija ne može biti dovoljna za uspjeh. Kao srednjoškolac prošao sam brojna natjecanja mladih inovatora, i to je bilo korisno iskustvo, ali nema veze s poslom i tržištem. Ipak je važnije cijelu ideju staviti na papir, u obliku poslovnog plana kroz koji se dobiva opsežnija slika i inovacija postaje projekt, projekt koji uključuje more različitih aktivnosti. Pritom fakultet može pomoći, dati osnove, ali važna je praksa. A, prema mom mišljenju, na našim fakultetima je premalo prakse.
Ne skrivate nezadovoljstvo nedostatkom prakse u hrvatskom obrazovanju.
Ljuti me to i ponekad preburno reagiram, ali nije mi jasno koliko je potrebno da ljudi odgovorni za formiranje našega obrazovnog sustava shvate da ne idemo u dobrom smjeru. Kao tvrtka imamo dobru suradnju s tehničkim fakultetima - veliki broj naših zaposlenika došao je kroz studentsku praksu – tijekom prakse su dobili stalan posao. Suradnja fakulteta s tvrtkama bi trebala biti mnogo bolja i interaktivnija.
Vrata vaše tvrtke često su otvorena mladim ljudima, školarcima. Kakve ste reakcije dobili?
Otvorili smo svoja vrata svima, i svakodnevno nam u organizirane posjete dolaze ljudi svih dobnih skupina iz svih krajeva svijeta. Bilo tko može doći k nama – prijave su na našoj web-stranici. Svi su impresionirani time što se radi u jednoj maloj zemlji i mladoj firmi, a najviše su iznenađeni ljudi iz autoindustrije. Drago mi je da možemo biti pozitivan primjer, pogotovo školarcima koji su tek na početku puta.
Biste li mladima u Hrvatskoj preporučili pokretanje vlastitog posla, odnosno kretanje u poduzetničke vode?
Nerijetko sudjelujem na raznim konferencijama i predavanjima za studente i mlade te ih svojim primjerom nastojim potaknuti da se ohrabre i uđu u poduzetničke vode. Ništa nije nemoguće, i to im želim poručiti. Ako imaju cilj i dovoljno jako ga žele, baš ništa ih ne može spriječiti da do njega dođu. No potrebno je mnogo rada, odricanja i upornosti.
Koja je vaša glavna motivacija u toj poduzetničkoj ‘pustolovini’?
Sve je krenulo od želje da dokažem kako električni pogon može biti primijenjen u sportskim automobilima i da ih zapravo čini boljima, a svi su mi govorili da to u Hrvatskoj neće biti moguće napraviti. To mi je probudilo inat i želio sam svima dokazati da je moguće. Danas mi je cilj da smo vodeći u području kojim se bavimo na globalnoj razini i da naša tehnička rješenja pomažu mnogim proizvođačima automobila, brodova i drugih proizvoda elektrificirati svoje proizvode.
Kako ste počeli? Što vas je dovelo u tu, danas više nego uspješnu ‘priču’ s automobilima?
Automobili i tehnologija strast su mi još od najranije dobi. Iako sam znao da su šanse za to nikakve, oduvijek mi je bio san proizvesti vlastiti automobil. U srednjoj sam školi s prvim projektima i poslije patentima, iGloveom i Active Mirror Systemom, osvajao županijska, državna, a poslije i međunarodna natjecanja te postao najnagrađivaniji mladi hrvatski inovator. To mi je dalo prva iskustva i samopouzdanje da mogu stvoriti nešto što je konkurentno.
Čim sam postao punoljetan kupio sam staru BMW ‘kockicu’ te se krenuo baviti utrkama, ali stari benzinski motor nije dugo izdržao. Već sam tada dosta čitao i razmišljao o električnom pogonu. Smatrao sam da ima golem potencijal. Stoga sam odlučio preraditi ‘kockicu’ da pokažem kako električni automobili nisu samo ekološki prihvatljiviji nego i zabavni i brzi. Ubrzo je stara 'kockica' počela pobjeđivati na utrkama te sam s njom postavio pet Guinnessovih i FIA-inih svjetskih rekorda za električne automobile. Odlučio sam osnovati vlastitu tvrtku te proizvesti potpuno novi automobil koji će ujediniti sve prednosti električnih pogona. I tako je, ukratko, sve krenulo.
Koje poslovne izazove vidite pred sobom?
Trenutačno smo u fazi prijelaza iz rada na projektima koji podrazumijevaju razvoj prototipa u one koji zahtijevaju standardizaciju proizvoda i njihovu serijsku proizvodnju. Pritom srž našeg poslovanja predstavljaju baterijski i pogonski sustavi. Potražnja za baterijskim paketima i općenito električnim pogonskim sustavom svakim je danom sve veća, jer se svi veliki proizvođači automobila sve više okreću električnom pogonu. Radimo i na novim lokacijama u Hrvatskoj gdje se želimo proširiti i krenuti u ozbiljnu masovnu proizvodnju.
Automobilsko tržište je iznimno veliko i prilično tromo pa nam s jedne strane to predstavlja golemu prednost jer u kratkom vremenskom roku vrlo kvalitetno možemo zadovoljiti želje i potrebe naručitelja. Već sad surađujemo s lepezom velikih proizvođača automobila, ali potencijal tržišta mnogo je veći. S druge strane, kao vrlo mlada tvrtka, još nemamo uhodane i posložene procese. Uz brzi rast dolazi i do problema pronalaska odgovarajuće radne snage u Hrvatskoj, pa dobivamo pojačanje i iz inozemstva – u ovom trenutku zapošljavamo strance iz 11 različitih država, čime se također ponosimo.
Zanimljivo je da uz automobile proizvodite i električni bicikl koji stoji nemalih 6500 eura. Ima li on kupaca?
Trenutačno je na tržištu Greyp G12S, bicikl maksimalne brzine od 75 kilometara na sat, koji s jednim punjenjem baterije može prijeći više od sto kilometara. Greyp je već prisutan na svim svjetskim kontinentima i u više od 25 zemalja, a neka od mjesta na kojima je popularan su policijske postaje Švicarske i vojne jedinice Južnoafričke Republike. Radimo i na novim modelima, koji će više biti orijentirani na user experience te će cijelo iskustvo vožnje učiniti zabavnijim i interaktivnijim, a radimo i na pristupačnijim modelima.
Kako vidite budućnost automobila i transporta?
Budućnost donosi sve brži razvoj autonomnih vozila, kao i opciju dijeljenja vozila među korisnicima. Električna vozila također sve brže ulaze na tržište – predviđa se da će 2040. biti 400 milijuna električnih vozila na cestama. No smatram da će pravu revoluciju u transportu donijeti novi modeli mobilnosti prema potrebi (on-demand) u kombinaciji s autonomnom vožnjom.
Što biste kao uspješan mladi poduzetnik poručili mladima u Hrvatskoj?
Svima koji će se okušati kao poduzetnici u tehnološkoj industriji savjetovao bih da se informiraju o tome kako pokrenuti tvrtku. Ideja je sama za sebe bezvrijedna, ne očekujte interes za investiranje u ideju bez pokrića. Učinite što više možete bez vanjskog financiranja. Ne treba mnogo novca za dobar poslovni plan, prezentacije, web-stranice, stranice na društvenim mrežama i u mnogim slučajevima – prototip, pogotovo ako je riječ o softwareu. Tisuće startup kompanija konkurira za ulaganje rizičnog kapitala i tržišni postotak. Sve što radite mora biti na najvišoj razini ako želite uspjeti – samo sjajan proizvod nije dovoljan. Budite spremni žrtvovati se, odnosno investirati sve, u financijskom i nefinancijskom smislu. Znate kako se kaže - talent je samo 10 posto uspjeha, ostalih 90 posto je naporan rad. Ustrajan rad, znatiželja i tvrdoglavost. I svijet je vaš.
Dobivate stotine životopisa, što je ono što može napraviti razliku u odnosu prema drugim kandidatima? Kandidati koji su proaktivni, probitačni i imaju želju za učenjem uglavnom najbolje prođu. Najviše cijenimo kad je netko radio u slobodno vrijeme i samoinicijativno nešto srodno našem poslu – na primjer, vlastiti električni bicikl. U početku sam bio uključen u odabir svakog kandidata, ali sada je gotovo sve u rukama Odjela za ljudske resurse, osim kada su u pitanju natječaji za vodeće pozicije. Razina formalnog obrazovanja nam nije pretjerano važna, praktično znanje i želja za napretkom čine razliku.
Dobivaju li startupi u Hrvatskoj dovoljno pozornosti i poticaja? U trenucima kada sam sam pokretao startup i borio se da tvrtka zaživi, u Hrvatskoj nije bilo toliko pojedinaca koji su prošli isto te iskustava koja bi mi mogla pomoći. Danas postoji cijela mreža startup inkubatora u kojima na jednom mjestu mladi mogu čuti što je sve potrebno da se startup pokrene i napravi prve korake. Ima već dosta uspješnih priča koje potvrđuju onu da je u Hrvatskoj ipak moguće uspjeti. No s obzirom na to da, na primjer, nemamo niti jedan venture capital fond, još smo jako daleko od toga da imamo poticajnu okolinu za startup.
Autor: Kristina Balun/Global
