No, kako to biva, koliko ljudi - toliko i iskustava. Svoje, vrlo loše iskustvo sa zapošljavanjem preko jedne takve agencije s nama je podijelila djevojka iz okolice Zagreba koja je željela ostati anonimna, a čiji podaci su poznati našoj redakciji. Kazala nam je da joj je to iskustvo "prelilo čašu" i da je odlučila ne šutjeti već ga javno podijeliti. Potom nam je mailom poslala svoju priču koju prenosimo u cijelosti, onako kako ju je napisala.
"Ništa ne brinite, ugovor je sigurno na četiri mjeseca"
"Agencija kao posrednik pri zapošljavanju?! NIKADA VIŠE! Makar kruha bila gladna, NIKADA! Takav neprofesionalizam i takva neorganiziranost je apsolutno zastrašujuća i nedopustiva za osobe koje rade u firmama ljudskih resursa.
Kao i svaki Hrvat danas u potrazi za poslom tražila sam ga i ja i pronašla ga, i odradila razgovore i dobila poziv - PRIMLJENA! Ajme sreće! I dođe vrijeme za potpisivanje ugovora, kad gle - zovu te iz neke agencije da ugovor ide preko njih. Hm, gledam tko su oni i kako to sad sve ide, ali opet trebam posao, a posao je u struci i dobri su uvjeti. Ma, rekoh ajde i tako je sezonski posao u trajanju od četiri mjeseca. Dođem ja na potpisivanje ugovora, kad ono - novo iznenađenje priopćeno nam sa širokim osmijesima na licu: "Znate, firma traži da se potpisuje iz mjeseca u mjesec, ali to će sigurno biti četiri mjeseca. Takva im je politika." Mi se svi pogledasmo i upitamo je li to sto posto na četiri mjeseca ."Je, je. Ne brinite ništa!" I tako mi naivni potpišemo prvi od "četiri" ugovora.
'Siguran' ugovor na četiri mjeseca skresan na dva
Počeli smo raditi i sve je bilo super i idealno. Bili smo zadovoljni radom, a onda se počneš osjećati nekako sputano i izigrano i jadno kada shvatiš da kolege koje su primljene izravno preko firme imaju veće plaće, bonuse koje si im i ti ostvario svojim rezultatima, povlastice "džeparce"... A ti samo radiš za plaću od koje ti netko oduzima svoj dio kolača, iako ti nije jasno zašto jer nisi ti angažirao agenciju da ti nađe posao. Na razgovoru za posao nitko nije pitao pristaješ li raditi tako! No dobro, opet si sretan što radiš i zarađuješ za stan i hranu.
I tako se približava potpisivanje drugog po redu ugovora, kad evo poziva iz agencije: firma je odlučila od nas osmero produžiti ugovor do idućeg mjeseca samo s nas četvero ! MOLIM?!! KAKO?! Što je sa onim "Je, je. Sigurno na četiri mjeseca"?! Svi su u šoku, totalno razočaranje i to tri dana prije kraja tekućeg mjeseca! Tri dana! Gdje naći posao u ta tri dana? Angažirati agenciju?! Ma, možeš misliti....
I tako, ostalo nas četvero preko agencije, s tim da smo se već pomirili kako smo i mi još samo jedan mjesec tu i gotovo.
"Zaradili su na nama koliko se dalo i fućkaj nas više!"
E da, zaboravila sam napomenuti... nikako nismo dobili platnu listu, pa hajde nazovi i vidi u čemu je problem. "Sistem nam ne valja, poslali smo, ali valjda niste dobili, evo ponovno ćemo poslati", kažu. I zbilja. Još nismo završili razgovor, kad evo platne liste na mail i opet pitanje: "A gdje je pečat?" Neovjerena platna lista. Hajde, možda ćemo dobiti i to kada budemo išli po sve papire.
I tako radimo mi, i u pola mjeseca poslodavac nas obavijesti: "Žao nam je, ali s nama ste samo do kraja mjeseca". OK, to smo i očekivali. Ali ovaj put agencija ni 'a' ni 'b'. A evo i druge plaće, ali opet bez platne liste, firma nas šalje na godišnji odmor da nam isti ne moraju platiti. Agencija opet ništa, istekao ugovor. Ma, briga ih, znaju da su na nama zaradili koliko se dalo i fućkaj nas više! Zašto bi nam dali ikakvu informaciju kada možemo podići papire? Ili bilo što drugo? Hm, trebam prijaviti mirovinsko i zdravstveno, treba na burzu... Neki imaju naknade s burze, a papira ni poziva nema. Uzmi telefon i zovi ti njih; "Dobar dan, trebam svog savjetnika!" "Joj baš je izašao, dajte mi podatke pa će Vam se javiti". I tako pristojno ostaviš podatke i čekaš... i čekaš...i čekaš...i skužiš zapravo da čekaš kao idiot već dva i pol sata pa nazoveš ponovno! "Dobar dan, opet ja, trebala bih svog savjetnika", "Joj opet je baš izašao! Zar Vas nije nazvao?" "Nije." "Pa rekao je da bude odmah! A da se Vi niste javili..."
Nevolje s neovjerenim platnim listama
"Ništa gospođo, zovem radi svojih papira kada bih mogla doći po njih?" "E za to najbolje nazovite centralu da Vas spoji sa računovodstvom pa sa njima dogovorite" "U redu, hvala". I tako ponovno okreći broj, zovi Centralu, i javi se teta "Dobar dan, trebala bih odjel računovodstva!" "Jooj, baš su kolege izašle!!!" I tu pucam već polako. Pa zar je moguće?! "Gospođo molim Vas prenesite kolegama da sam ujutro kod Vas i stižem po papire, jer cijeli dan koga god zovem baš je izašao!" "Ma ostavite podatke pa će Vam se javiti!" I naivno ostavim podatke, i opet čekam!!! Jutros se probudim i nema propuštenih poziva i poruke i slično. Odlučim poslati im mail da sam danas ujutro kod njih i da trebam te te i te papire! I evo me, zamislite ČEKAM papire. Gospođa je već triput ušla i jedino sam zasad dobila PK karticu!
"Gdje su platne liste?" "Pa imate na mailu!" "Da, neovjerene, i jednu... gdje je druga? Za treću shvaćam da ih još nemate, ali ove dvije trebam ovjerene." Zbunjen pogled. "A vi bi na burzu?" Ma neeee, doma želim uokviriti platnu listu za uspomenu s Vašim potpisom! Ali odgovor "Imate na mailu!" zvoni u ušima. Pa svatko malo više informatički pismen, promjeni format dokumentu i piše što hoće na njemu! Haloooo osnovno pravilo je da platna lista mora biti ovjerena i potpisana od radnika da je istu preuzeo. Pitam dalje: "Gdje je potvrda sa mirovinskog/zdravstvenog?" "A to idući tjedan!" "Meni trebaju sada, jer si ne mogu dozvoliti da budem bez zdravstvenog, a kako sam u maloj sredini moram doći s tim papirima da bih se prijavila, nije kao u Zagrebu." "Mogu Vam napisati potvrdu da je u procesu obrade." "Molim Vas, dajte."
"Svi te iscijede i izmuzu koliko mogu"
I opet čekam. Oh, evo je za 15 minuta. "Nekim čudom, ali baš čudom, Vaši papiri su obrađeni." Ma molim te! Kakvo čudo? Valjda će takvo čudo biti i da se zaposlim prije nego mi stanarina istekne, jer niti jedno čudo ne dolazi samo. I kaže ona: "Molim Vas potpis da ste sve ovo preuzeli." "U redu, a gdje su platne liste?" "Kolegica radi obračun plaća pa ne može isprintati, pa ćete morati sačekati." I tako, opet čekanje. I evo je za još 10 minuta, nosi i liste. "Evo, hvala i doviđenja!" Nisam uzvratila pozdravom nego samo iskomentirala da je strašno što rade, da ne možeš doći niti do njih niti do bilo kakvih informacija, a kada se najaviš što ti treba opet moraš čekati. Vrlo neprofesionalno i neorganizirano!
Izjurila sam kao furija, jer ni čašu vode mi nisu ponudili, ni ispriku za čekanje, a kamoli za nejavljanje. Ništa nisam dobila. NIŠTA! Nikada više ne pristajem na takvu suradnju! Ljudski resursi, možeš misliti. Štite poslodavce, a s nama robuju. "IZNAJMLJUJU" nas firmama da bi nas potom doveli pred gotov čin. Svi te iscijede i izmuzu koliko mogu, a kada su gotovi, ophode se s tobom kao s nekim jadnikom! Ne želim nikome zlo, ali voljela bih da se ovako osjećaju barem jednom u životu i shvate kako je to biti "obično, malo, jadno drvo" u šumi nezaposlenih.
