U prošlim epizodama čitali ste o djevojci koja je saznala kako ju je njen dragi prevario te ju je taj čin doveo do ludila i neurotičnih misli za koje nikad nije znala da ih može imati. Nakon što se obračunala s njim i postala jača nego ikad, postavilo se pitanje - postoji li opravdanje iza tog čina i druga strana priče, druga strana medalje... Upravo vam predstavljam posljednji dio moje trilogije, fatalna privlačnost - epilog.
Iako je naprasno i odlučno krenula u nepoznatom smjeru, osjećala se dobro, osjećala se kao da je izgubljena, ali na pravom putu. Zvuči li vam to logično?
Jasno, imala je mali milijun pitanja na koje nikad nije dobila odgovor, no vagala je između toga je li to više bitno, sada kada je sve gotovo i kad je jednom čovjeku zauvijek zatvorila vrata svog života.
Nakon nekog vremena, priznala je prijateljicama kako se i nakon svega nadala da će on kojim čudom ipak shvatiti što je napravio i skinuti joj tu zvijezdu s neba koju je zaslužila, očekivala je da će ga negdje slučajno sresti, no nije izazivala taj događaj. Na trenutak je pomislila da se sudbina i svemir igraju s njom jer nikako da joj namjeste situaciju gdje će ga ponovno vidjeti. Tada nije shvaćala da joj svemir zapravo radi golemu uslugu.
Vrag joj nije dao mira i željela je svoj finalni zaključak na njihovu priču.
Vrag joj nije dao mira i željela je svoj finalni zaključak na njihovu priču. Da može cijelo iskustvo ostaviti iza sebe i razabrati što iz njega naučiti i osnažiti na temelju toga, a što odbaciti i definirati kao nedopustivo ponašanje. Često je i dalje u glavi naivno tražila logično objašnjenje cijele situacije koje nerijetko, kad su u pitanju emocije, ne postoji.
Nakon par mjeseci, kad su se strasti ohladile i to se dogodilo. U velikom gradu, njima su se putovi presjekli na sasvim neuobičajenom raskrižju... Pogled koji joj je uputio bio je strastven, pun miješanih signala, ali opet nekako pomiren i pun poštovanja. To ju je začudilo, no povela se njegovim primjerom i uputila mu isti takav. Ovaj susret prošao je bez riječi.
Čini se da je njemu trebala upravo ta slučajnost da se ponese kao čovjek, da joj se javi i pozove je na kavu s pojašnjenjem – zaslužili smo barem to. Između njih više nisu padale floskule tipa 'ti si zeznuo sve', 'ti si to tražila', ova rečenica je bila najzrelijih par riječi koje je u životu od njega čula.
Taj tren znala je da je čovjeku došlo iz dupeta u glavu i samo iz poštovanja prema nekome kog je nekad veoma voljela, odlučila se odazvati pozivu.
Oboje su na tu kavu otišli bez očekivanja, bez nadanja, bez skrivenih namjera. Već iz čistog poštovanja prema tome što su si nekad bili.
Razgovor koji su vodili nije vodio prema pomirbi... Nemojte me krivo shvatiti, volim i ja hepiendinge, no neke ih veze jednostavno nemaju. Isti je imao veze samo sa 'sretnijom' formulacijom rečenica koje su opisivale uzroke i povode njihovom ljubavnom brodolomu.
Oboje su u početku bili ludo zaljubljeni jedno u drugo, on je bio zgodan, mlad, nebrušeni dijamant koji je njoj bio taman jer još nije shvaćao svoj potencijal, kojeg je ona, također lijepa i mlada, itekako prepoznala. S najboljim mogućim namjerama za njega, krenula je u modeliranje njega prema svojim kriterijima, koji su bili vrlo visoki, no i opravdani, s obzirom da je uz sebe željela nekoga tko će joj parirati.. A onda je učinila kobnu grešku – polako se počela zaljubljivati u njegov potencijal, a ne u osobu koja on trenutno jest. I unatoč ljubavnom iskustvu koje je dotad skupila, nije shvaćala da on njezine kriterije i svoj potencijal možda nikada neće ispuniti. Njezina izlika – nadala se da bude.
Idealiziravši ga, stvorila je pritisak s kojim se on neko vrijeme nosio, s vremena na vrijeme uspio ispuniti 'zadano', pa onda opet pasti i razočarati. Bila je tu cijelo vrijeme uz njega i bodrila ga, silno mu željela poslužiti kao inspiracija, da zbog nje poželi biti bolji, ali i nju su njegovi neuspješni pokušaji da joj parira učinili stalno nezadovoljnom. Njegova izlika – njemu je to tada bilo izvan njegovih mogućnosti i želja.
Tada je Ona trebala biti pametnija i srezati sve u korijenu da si toliku dramu u kasnijem životu ne napravi. No, pošto se ljudi redovito vole zavaravati, ona je nastavila s odnosom koji je ne ispunjava, tražeći pozornost od trećih osoba, drugih muškaraca jer dovoljnu nije dobivala od svog muškarca. Njena izlika – možda će tako shvatiti da stoje u redu za njom i da treba cijeniti ono što ima i potruditi se zadržati to.
First big mistake. Bio je uz nju jer ju je volio, no istovremeno nije pozornost 'njenih' trećih osoba shvaćao na način na koji ju je ona shvaćala, niti to ga nije poguralo, već još gore – zatvorio se u sebe i trpio. Trpjelo je njegovo samopouzdanje i pritom povjerenje prema njoj. Nije joj ništa htio prigovoriti jer se bojao. Pa je radije šutio – second big mistake. Možda bi njoj tada došlo iz dupeta u glavu da ovo neće dobro završiti.
Potisnuto nezadovoljstvo i frustracija doveli su do krize u njihovoj vezi i zasićenja, no i dalje se nekako nisu puštali. Gubili su vrijeme na nebitne stvari, umjesto da su više međusobno komunicirali. On je ipak uz njezinu pomoć nekako počeo napredovati u karijeri, iako više zbog forsiranja nego zbog inspiracije nje kao takve. Ona je tada naoko mislila da je napokon oblikovala muškarca koji je dostojan stajati uz nju i odlučila mu je dati priliku. Njena izlika – bila je više umorna od čekanja da se pokrene. 'Sada ću ti se posvetiti jer me tek sad zaslužuješ', pomislila je. Niti ne sluteći da upravo počinje najgore razdoblje njenog života s njime.
Sada je on dobio krila, osjetio da mu se ona predaje, no nije joj oprostio 'grijehe iz prošlosti', iako je mislio da mu nisu toliko bitne. Kao da je potajno želio da sad ona pati, koliko je patio i on. Njegova izlika. Iako ona zbog nedostatka komunikacije s njegove strane nije ni znala da je on toliko patio. Njezina izlika.
Omjer snaga se odjednom drastično promijenio, sada je ona postajala manja od makovog zrna, a on ju je držao u šaci. 'Učiteljica' je naivno mislila da će se okoristiti znanjem svog 'učenika'. Ali to joj se obilo o glavu. 'Je li on tada previše raširio krila i postao prebahat?', znala je poslije onog ružnog prekida sama sebe hipotetski priupitati jer je znala da nitko, pa ni on nema odgovor na to pitanje.
Ovdje dolazimo do posljednje faze njihovog odnosa koji je na van izgledao neraskidiv, no pošto je ispod površine skrivao tolike strasti i zamjeranja, zapravo je samo čekao da eksplodira.
Third mistake – on ju je odlučio prevariti. A mogla je to vrlo lako biti i ona. Bilo je samo pitanje vremena tko će od njih prvi pokleknuti nad ponorom vlastitih nesigurnosti i zbog nepovjerenja jednog prema drugom – poslati sve u krasni K. Slučajno je to bio on. No s obzirom na sve peripetije kroz koje su prošli, ima li opravdanje? I bi li ga imala ona da je isto napravila?
Četiri su sata proveli na kavi kronološki analizirajući svoje postupke za vrijeme njihove propale romanse, do zaključka koji nije bio ni potreban nisu stigli, neke uzroke njihove vožnje 'nizbrdo' i dalje nisu shvaćali, no prihvatili su ih kao takve.
Čemu sve to?
Pa od tog momenta nadalje pozdravljali su se na cesti kad su se sreli, stali i čak popričali. Jer je to najmanja stvar koju su iz poštovanja jedan prema drugome mogli napraviti. Nekad su dijelili toliko intimne trenutke, a da se sad prave da se više ne poznaju?
Ovu trilogiju zaključujem citatom:
"Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Ona umire jer ne znamo kako obnoviti njezin izvor. Umire od sljepila, grešaka i izdaja. Umire od bolesti i rana. Umire od umora, poraza, gubljenja boje".
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale. Upravo OVDJE!
(Kontakt adresa: kristina.trupeljak@rtl.hr)