Unatoč obećanjima Vlade da će svakome, tko se vrati u Hrvatsku iz inozemstva i započne svoj posao, država dati 200.000 kuna, nitko ne pita zašto mladi još uvijek napuštaju Hrvatsku i kako to zaustaviti. Božićni blagdani bili su posljednji dani u kojima su 23-godišnji Klara, Karla, Andrea i Dino trajno boravili sa svojim obiteljima u Splitu. Čvrsto su odlučili spakirati kovčege, kupiti karte i otići u Irsku.
"Najgore je ostaviti roditelje radi boljeg života, o financijama nećemo ni pričati, ja radim već dugo, a naš hotel zovu - mala Hrvatska", rekla je Klara za HRT.
Dvaput napredovala u godini dana
Ona već ima iskustva sa životom u Irskoj. Prije dvije i pol godine je napustila Split, a u godinu dana dvaput je napredovala na poslu.
"Trudim se svojim radom, sa svojim znanjem engleskog i sa samim činjenicama da sam se uvijek davala više nego ostatak ekipe. Radim u hotelu kao jedna od mladih menadžerica i super mi je. Trenutno me šef upisao na fakultet. Sve on financira, tako da mi je to za moju bolju budućnost na kraju", otkrila je.
'Puno više opcija za sutra'
Poučeni njenim iskustvom, Andrea, Karla i Dino odlučili su krenuti istim putem. "Kao osoba koja radi zadnje tri godine i radim po više poslova, mislim da ako imate neki samostalan život, ako trebate plaćati rentu i sve i život, dosta je teško. Tako da odlazak van, bila to Irska, bila to Njemačka, mislim da jednostavno daje puno više opcija za sutra, istaknula je Karla.
"Jednostavno mi je dosadilo živjeti od sezone do sezone i sama ta nesigurnost - hoćeš li imati posao, u biti želja za osamostaljenje najviše od svega, što tu u Hrvatskoj nismo mogli i ne znam kad bi mogli", dodala je Andrea.
"Ovdje se nisam osjećao poštovano kao radnik. Radim kao barmen, meni je prišao njihov šef, jer je vidio da sam završio za dizajnera i pitao me za neke ideje kako misle sada malo poboljšati hotel, dodati neke stvari. Pitao me za moju ideju iako zna da sam barmen i da nisam radio u struci", zaključio je Dino.
Roditelji u suzama
Roditelji su ih, naravno, ispratili sa suzama u očima. Nadaju se da će im život u Irskoj biti bolji, jer, koliko god se trudili, nisu im uspjeli omogućiti bolji život. A mladci poručuju da prvo treba stati na noge i osamostaliti se. Nadaju se da će se jednog dana vratiti, jer kod kuće je najljepše.
