U studiju je Ilija Radić razgovarao s bivšim ministrom graditeljstva Radimirom Čačićem.
Govorili ste u razgovoru s tadašnjim premijerom Zoranom Milanovićem da je autocesta kroz teritorij Bosne i Hercegovine bolja opcija od (Pelješkog) mosta, jeste li još uvijek pri tom mišljenju?
Pa, to nije ni na kakav način upitno. Za nas je daleko najbolja opcija... I jedanput će se i to dogoditi.
Čak i u ovakvim uvjetima kad je ovakav most u većini isfinancirala EU?
Ne, ne! To su dvije... to su i inače dvije različite teme.
Povezuje hrvatski teritorij koji inače nije bio povezan...
Da. Evo, ta činjenica da povezuje i ništa drugo. To su čisto dvije različite teme i različite priče. Zašto? Zato što je autocesta nešto što je najracionalnije, najbrže, jednako košta i možemo novac vratiti. Sve ovo drugo zanemarimo, iako je važno. Ključno je ono što sam rekao zadnje: možemo novac vratiti ako ga mi dajemo. Zašto most nije bio opcija do ulaska u EU? Svi mogu govoriti što god hoće. Bilo je lupetanja, Sanader je dvaput otvarao, 2005. i 2007., svi su o mostu pričali, potrošili smo 270 milijuna na papire. Od toga samo 70 milijuna na operativu, u ono Sanaderovo vrijeme, napravilo se nije ništa, a zašto? To nije fisibilno. Mi ne možemo izdržati financiranje mosta koje ne možemo naplatiti. A autocestu možemo izdržati financijski i možemo novac vratiti kao što vraćamo sada. Dvije milijarde godišnje mi prihodujemo iz sadašnje mreže autocesta. To je ta razlika. Inače, da je most potreban, da most rješava problem, da je most u ovom trenutku, jer nemamo autocestu, u velikoj mjeri supstitucija i za autocestu, o tome nema spora.
Je li predsjednik Republike trebao biti na svečanosti spajanja zadnjeg segmenta mosta?
Pa, mislim da bi bilo samo dobro da je bio, ali most će biti završen za par mjeseci, malo duže, ali bit će prilike da budu svi. Naravno da predsjednik države u trenutku kad se spaja državni teritorij, pa na kraju i EU u svom prostoru, mora biti prisutan. Naročito zato što je njegova vlada tu priču de facto prelomila i riješila.
I sadašnji premijer je rekao da je ovaj projekt svehrvatski, projekt ne samo ove vlade.
Naravno, ali bilo je ključno da je Milanovićeva vlada, Edo Kos i ekipa iz Hrvatskih cesta, pod ministarstvom Dončićevim, 2012. smo donijeli odluke, 2013. je ugovoren projekt, 2014. gotov projekt, ali smo 2013. dobili zeleno svjetlo od Europe za projekt.
Za sve ovo što je bilo prije, rekli ste sami, dva puta su pokretani radovi, sedam godina smo radili i napravili smo tri posto radova, to je tako kad Hrvati rade. Sad su došli Kinezi, most je napravljen i prije rokova. Zašto je to tako? Zašto mi ne možemo tako?
Nije to tako kad Hrvati rade. To je tako kad nesposobni ljudi rade. Imali smo mi i autocestu...
Da, ali imali smo mi situacije i s autocestama; s premještanjem brda, s farbanjem tunela dva puta. Uvijek su nekakvi repovi.
Tako je. Mi smo u ovakvoj situaciji da smo po svim kriterijima, službeno, napravili najbolje autoceste, najkvalitetnije tunele u svijetu! Da smo ih radili po najnižoj cijeni u svijetu! Da smo radili 100 km godišnje, što nitko nije radio u svijetu. U vrijeme kad sam ja bio ministar. Sorry... Te tri godine, kad sam ja radio autoceste, ne, kad je postavljen model, kad je cijela konstrukcija, financijska, pravna, tehnička, napravljena, mi smo bili sama svjetska špica. Nakon toga su se cijene udvostručile, a dinamika radova je četiri puta pala. Dakle, nije to da Hrvati ne mogu. Hrvatski inženjeri, hrvatski radnici, građevinari, naravno da to mogu. Pitanje je samo tko to vodi. Još uvijek sustav hrvatskih autocesta po svim svjetskim kriterijima, po svim karakteristikama, je u samoj svjetskoj špici.
Imamo još nedovršenih stvari. Otvorili smo dio Istarskog ipsilona, ali koridor 5C i autocesta prema Sisku su još uvijek sastavni dio svih predizbornih obećanja. Kad ćemo to završiti?
Naravno da ćemo završiti. Sjećate se onaj dio prema Gorici za sedam puta je povećana cijena, rokovi su probijani deset puta. To je kad se radi nesposobno i kad je prisutna korupcija do srži. Ako vodstvo cijele priče radi kompetentno i ako nemate korupcije... Najveći problem korupcije nije sam novac. Problem je da više nikoga ne možeš kontrolirati, ne možeš ga natjerati na ozbiljan posao.
Vlada kaže da su sada na redu željeznice. Bila je interesantna situacija da je ministar Butković prije tjedan dana pokrenuo vlak koji može maksimalno voziti 160 kilometara na sat, a nema gdje voziti. Par dana prije toga Kinezi su predstavili vlak koji juri 600 kilometara na sat. Jesmo li mi zaista toliko nazadni u odnosu na svijet, na Europu, gdje je željeznica redovno sredstvo prijevoza?
Kad govorimo o cestogradnji, kvaliteta, sigurnost, reference, kad govorimo o mostogradnji, apsolutno smo bili svjetska špica. Nakon Račanove vlade smo uspjeli sve skupa to srušiti. Danas to nismo. A željeznica, već 50 godina je sustavno uništavana. Ona nema niti tehnički kvalitetnog kadra. Samo da steknemo sliku. Mi na željeznicama ovog trenutka imamo tri puta više europskog novca, nego za Pelješki most i ovu priču, govorim ne samo o mostu, nego i sve ovo okolo. Pet puta više novca smo dobili za željeznice, nismo napravili ništa. Moramo mijenjati ovu cijelu ekipu... Vratimo se na onu tezu da li Hrvati mogu. Ne - ovaj predsjednik Uprave HŽ-a.
