Baš negdje u doba kad je Uljanik počeo tonuti bratski Brodosplit je dosegnuo svoje dno. Splitski škver našao se u istim problemima kao danas Uljanik ali za razliku od Uljanika Splitski škver je našao vlasnika koji zna što hoće i kako hoće.
Plan restrukturiranja bio je jednako bolan, bilo je otkaza i otpora sindikata ali danas splitski škver ne otpušta radnike nego ih zapošljava, plaće ne da ne kasne nego polako i rastu, a demografski poticaji majkama, očevima i povratnicima iz inozemstva veći su nego što ih daje država.
U Brodosplitu nema stajanja jer šest je brodova u izradi. Svaki je od njih poseban, kao i svaka priča radnika. Škver i arhitekt ViktorPerić potpuno su povezani. Na mjestu na kojem radi četiri godine pronašao je ne samo posao, već i ljubav
"Otvorio se natječaj za jedno radno mjesto i dobila ga je jedna djevojka koja je kasnije postala moja supruga. Tako da smo se tu vjenčali dok smo radili u škveru. Ona je sad doma na porodiljnom. Imamo malu curicu", priča nam Perić.
Curica je rođena istog dana kad i dijete šefa Tomislava Debeljaka, koji je uveo novčanu pomoć kao jednu u nizu demografskih mjera. Za Viktorovu obitelj to je konkretno značilo 5000 kuna bruto kad im se rodilo dijete. No, Viktor sad nadgleda jedno drugo dijete - jedan poseban polarni kruzer kakav u Hrvatskoj još nikad nije napravljen.
"To je jedna niša koja je u brodogradilištu prepoznata. Idući će sličan kruzer biti još jedna korak naprijed, idući još jedan i ja se nadam da je to pravi put", tvrdi Perić.
Još je jedan projekt ponos Brodosplita. Moderna verzija najvećeg jedrenjaka na svijetu. 162 metra dug i superluksuzan, prevozit će 300 putnika i 150 članova posade. Luksuzni putnički brodovi – to je ono što su u splitskom škveru prepoznali kao pravi put.
"Ovaj projekt je bio naša ulaznica na svjetsko tržište i dokaz naših mogućnosti da se borimo na svjetskom tržištu rame uz rame za svjetskim brodograditeljima i ovaj je projekt velika stvar za nas", kazao je Radovan Načinović, direktor projekta.
Prije dolaska Tomislava Debeljaka, u Brodosplitu je radilo 3 i pol tisuće radnika. 1500 ljudi moralo je dobiti otkaz, no zaposleno ih je ostalo 2000, koji rade za prosječnu plaću od 6400 kuna. Nije ni ovdje sve blistavo.
Kapaciteti nisu puni, a neke narudžbe, poput ophodnih brodova za Ministarstvo obrane, probile su rokove isporuke. Svejedno - uspješno hrvatsko brodogradilište u 2018. velika je rijetkost. Prije 26 godina, kad je Nikša Bašić počeo raditi ovdje, punom su parom radili i škverovi diljem zemlje.
"Prije se govorilo kako u Splitu muškarci rade u brodogradilištu, a žene u Jugoplastici - pola pola. Sad kad je Jugoplastika otišla, ostao je samo škver", kazao je Nikša koji radi kao operator na stroju za rezanje plazmom. A jedno vrijeme i Brodosplitu je visio mač nad glavom, kao što danas Uljaniku. Radnici u Splitu sa strepnjom prate kakva će biti sudbina njihovih kolega iz Pule.
"Malo zazebem. To je kolega metalac kojemu se urušija cili svit. Nama je daj nam posla i daj nam redovitu plaću i nema nikakvih problema. .. Sad da kucnem u drvo je dobro i idu poslovi koji su dogovoreni", priča Nikša.
Kad mu sin završi školovanje za cnc operatera - i on će postati škveranin zajedno s tatom. Stalno se traže i mladi zavarivači, brusači, brodocjevari i druga zanimanja koja se u školama više ni ne uče. Trebat će ovdje još radnika jer splitski škver ne posustaje. Prva smjena odlazi kući za danas, ali sutra u rano jutro sve kreće iznova.
Vlasnik Brodosplita Tomislav Debeljak kazao je za RTL Direkt da smatra kako da za Uljanik i 2. maj ima spasa. Tvrdi kako nije vidio sve detalje ponuđenog plana prema kojem bi 600-injak radnika trebalo dobiti otkaz, a neki i otpremnine, no kako kaže, nekih nelogičnosti ima.
Komentirao je i ponudu Končara koja je izašla u javnost te kazao kako Brodosplit nije postao strateški partner Uljanika jer je sve bilo dirigirano, pozivajući se na izjavu Đine ŠVerka.
"Današanja Uprava je objavila da nisu imali namjeru vratiti 3. maju 500 milijuna kuna što je u našoj ponudi bilo da se vrati", kazao je, a smatra da se radilo i o zakulisnim igrama. "To je bilo u Brodosplitu i Uljaniku. Ta hobotnica se treba odmaknuti i pustiti kvalitetnom gospodarstvu da radi", kazao je.
Iako se građani pitaju zbog čega se milijarde kuna poreznih obveznika slijevaju u brodogradilište, Debeljak otkriva mogu li brodogradilišta opstati bez svih tih silnih novaca.
"Zamislite 30 i nešto milijardi kuna je potrošeno na brodogradnju, na 4-5 brodogradilišta, a kada se to ukamati s inflacijskom stopom to je 60 milijardi. Da možemo to ubaciti u gospodarstvo mi bi bili čudo.
Kada gledate u Brodosplitu na restrukturiranje u tom datumu kad je Vlada odlučila dati milijardu i pol kuna za prošle gubitke, mi smo u ovih 5 godina samo poreza i doprinosa vratili milijardu i pol. Međutim, ta restrukturiranja, to je trebalo završiti prve godine po pravilima EU. U njoj smo i imamo stroga pravila i ne može se to događati iz godine u godinu. To se više ne smije raditi", kazao je Debeljak.