Nakon što je Srbija i službeno otvorila ključna poglavlja u pregovorima s Europskom unijom, branitelji u Hrvatskoj izgubili su strpljenje.
Tvrde da je riječ o izdaji; da su ostavljeni na milost Beogradu i strahu od napuštanja vlastite države pod prijetnjom da svakog trenutka mogu biti uhićeni. Naime, Srbija nije odustala od namjere da procesuira hrvatske branitelje za ratne zločine.
Nakon zelenog svjetla Srbiji za nastavak europskog puta, vidno zadovoljan Aleksandar Vučić poručio je da njegova zemlja želi dobre odnose s Hrvatskom. Dodao je da bez potpore Njemačke ne bi mogli otvoriti ključna poglavlja.
Nakon Bljeska i Oluje Hrvatska je željela rat okončati mirnim putem. Mirnoj reitegraciji hrvatskog Podunavlja prethodio je Zakon o sveopćem oprostu za kaznena djela počinjena protiv Republike Hrvatske i oružanu pobunu. Tisuće lokalnih Srba abolirane su.
Bivši predsjednik Franjo Tuđman je četiri puta proglašavao oprost: '92, '94, '95 i '97.
Abolirana je 21.641 osoba. Riječ je o onima koji su sudjelovali u oružanoj pobuni, ali nisu počinili zločin.
Međutim, Osječko državno odvjetništvo tumači da je samo u istočnoj Slavoniji za 4 i pol tisuće aboliranih postojala osnovana sumnja da su počinili ubojstva i silovanja, ali dokazi nisu pribavljeni pa se i na njih primijenio Zakon o oprostu.
Onima za koje postoje dokazi, sudi se već desetljećima, a oni koji nisu dostupni, nalaze se na hrvatskim listama.
Prema podacima koji su nam ustupljeni, do kraja 2014. pokrenut je postupak protiv 3.553 osobe, od čega je osuđeno njih 589.
Za osobe koje se nalaze na području Srbije, DORH je tamošnjem Tužiteljstvu predao dokumente za 79 okrivljenika. Od toga je podignuta 21 optužnica, a 18 ih je osuđeno.
Gošća RTL-a Danas bila je Vesna Škare-Ožbolt, jedna od ključnih osoba u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja.
Ljudi strahuju od uhićenja - je li Hrvatska po Vašem mišljenu učinila sve što je mogla da do ovoga ne dođe?
Mislim da nije učinila sve što je bilo potrebno. Samo ću podsjetiti na 2014. godinu kada je bio otvoren screening za poglavlja 23 i 24 za Srbiju, Hrvatska je nažalost dala zeleno svjetlo. Ja sam tada kao saborska zastupnica postavila pitanje tadašnjem premijer Milanoviću, zašto Hrvatska nije uložila primjedbe koje ima, a to je da Srbija taj Zakon treba ukinuti, odnosno povuči. Odgovorio mi je da će se to učiniti kada se bude otvaralo poglavlje 23 i 24. To se sada dogodilo, Hrvatska nije uspjela uvjeriti Srbiju da ukine taj zakon.
Što mislite zašto se to dogodilo? Je li Sbija uistinu imala tako snažnu podršku Njemačke pa je Hrvatska bila nemoćna ili je riječ o drugačijim propustima?
Situacija je takva da je ulazak Srbije uvjetovan i na neki način potpomognut samim činjenicama o odnosima između EU i Rusije. Međutim, Hrvatska se u svakom slučaju, bez obzira na te geostrateške silnice, treba ponašati principijelno. Ne možete davati zeleno svjetlo na screeningu, a protiviti se na otvaranju. Dakle, trebalo se protiviti i onda, treba se protiviti i sada. Posljednja šansa koja se tu pokazuje je kod zatvaranja pregovora poglavlja 23 i 24. Netko će sada reći da ima vremena, ali nema vremena. Hrvatska mora napraviti jednu široku frontu sa drugim zemljama, objasniti zbog čega je to problem. Danas vi ne možete reći nijednom hrvatskom branitelju da ode u Srbiju, u BiH... Jednog dana kada Srbija bude punopravna članica EU, jednostavno će dostaviti uhidbeni nalog i onda bi svatko tko se nalazi na uhidbenom nalogu, mogao bit uhićen. Samo ću posjetiti na slučajeve Šeks, Glavaš, Merčep, Purda, Veljko Marić... sve su to žrtve, ajmo to tako reći, ovog zakona po kojem se Srbija proglasila regionalnim policajcem.
Potrebno je napraviti frontu među članicama zemalja EU, ali jednako tako i sa zemljama bivše Jugoslavije. Treba napraviti savez da se izvrši pritisak na Srbiju da se povuče taj zakon. Naime, svi ovi argumenti koje Srbija vuče na svojim optužnicama nalaze se u tzv. kutijama JNA.
