Bliži se konačni kraj i brisanje iz Sudskog registra nekadašnjeg dubrovačkog građevinskog giganta, tvrtke GP Dubrovnik, koja je u stečaju već 11 godina. Trgovački sud u Dubrovniku, 12. siječnja ove godine zaključio je stečaj nad tvrtkom, a stečajni upravitelj objavio je Završni račun, javlja Dubrovački dnevnik.
Rješenjem je Trgovački sud donio odluku i ovlastio stečajnog upravitelja Dragana Josipa Kneževića, koji je od početka do kraja vodio stečajni postupak GP-a Dubrovnik, da nastavi voditi stečajnu masu protiv dužnika stečajne mase, a zbog prikupljanja imovine koja se naknadno utvrdi kao vlasništvo GP-a.
Prema izvješću i Završnom računu stečajnog upravitelja, unovčena je cjelokupna imovina koja je ulazila u stečajnu masu, te je ostvaren ukupan prihod od 118,25 milijuna kuna od kojeg iznosa su namireni troškovi postupka i ostale obveze stečajne mase. Razlučni vjerovnici su bili OTP banka s iznosom od 42,1 milijuna kuna, Ministarstvo financija RH u iznosu od 5,3 milijuna, Sberbank u iznosu od 871 tisuće kuna, Auto centar Avia d.o.o. u stečaju 568 tisuća kuna, PEMO Centar u iznosu od 20,5 milijuna kuna te stečajni vjerovnici višeg isplatnog reda, odnosno radnici u iznosu od 24,2 milijuna. Kako je navedeno u ovoj stavci, po završnoj diobi na ovo se odnosi 6 posto od Završnog računa.
Štrajkovi i 300 radnika bez plaće
Podsjetimo, stečaj nad GP Dubrovnikom započeo je 1. travnja 2010. godine, dok je krajem rujna prošle godine održano završno ročište. Te godine prije stečaja GP-a Dubrovnik je zapošljavao 330 ljudi. Tada radnici GP-a koji nisu bili primili četiri zaostale plaće, u ožujku 2010. godine izlaze na ulice i prosvjeduju. Naoružani dramatičnim transparentima došli su ispred sjedišta tvrtke, ali i pred gradsku vijećnicu. Od tadašnjeg gradonačelnika Andra Vlahušića tražili su da stane uz njih i ‘da pomete ološ’. Grad Dubrovnik je tada jednokratno odobrio pomoć radnicima u iznosu od 2.500 kuna.
Sama tvrtka postoji pod različitim imenima još od 1946., a bila je zadužena za izgradnju svih najvećih gradskih infrastrukturnih građevina, poput zgrade Bolnice, policije, cesta diljem bivše Općine Dubrovnik i ostale komunalne infrastrukture. U trenutku odlaska u stečaj bili su prisutni na 32 gradilišta s radnicima, opremom – strojevima, građevinskim materijalom. Stečajni upravitelj navodi kako su morali uložiti velike napore u svrhu saniranja stanja i predaje ovih lokacija investitorima odnosno novim izvođačima. Posebno je s tim u svezi bilo problematično gradilište dionice auto – ceste kod Vrgorca na kojem je bio ostao veći broj radnika, dio mehanizacije i građevinskog materijala.
Sindikalni povjerenik tada je 2010. govorio kako je tvrtka tada imala pogone s kojima je mogla preživjeti na tržištu te da su uz strukturiranje i smanjenje broja radnika na 200 mogli preživjeti tadašnju krizu koja je zahvatila građevinski sektor, ali kako je netko želio da GP završi u stečaju.
Potpuni promašaj Ministarstva s remizom
Što se tiče najzanimljivijeg dijela procesa stečaja to je svakako slučaj ''GP-ove remize''. Za nju je jedno odvjetničko društvo 2012. godine nudilo 45 milijuna kuna za kupnju neposrednom pogodbom, ali je tadašnje Ministarstvo financija to zaustavilo.
''Prvoupisani razlučni vjerovnik RBA d.d. dala je pristanak na ponudu dok je središnji ured Porezne uprave dostavio negativno mišljenje i tražio daljnju prodaju nekretnina usmenom javnom dražbom pred sudom po početnoj cijeni od 45 milijuna kuna, uz obrazloženje da bi se na taj način mogla postići veća cijena od ove koju je ponudio investitor za kupnju neposrednom pogodbom. Nakon toga naslovni je sud u više navrata objavljivao prodaju navedenih nekretnina koje su na koncu prodane za svega 24 milijuna i 300 tisuća kuna, od čega je stečajna masa utržila manji iznos budući da je nekretninu kupio razlučni vjerovnik uz prijeboj svoje tražbine s kupoprodajnom cijenom' navodi stečajni upravitelj Dragan Josip Knežević u svom izvještaju.
Podsjetimo, remiza se nudila na brojnim javnim dražbama, ali je nitko više nije po tim cijenama želio. Na kraju ju je kupila tvrtka Pemo centar u ožujku 2016. po tada ponuđenom iznosu, a koja je prethodno i sama bila vjerovnik tvrtke u stečaju.
Nije preostalo puno opcija za djelovanje
Jasno je kako je odluka Ministarstva financija iz 2012. napravila ogromnu štetu u procesu stečaja tvrtke GP Dubrovnik.
''Prema zauzetoj prosudbi unovčenje ovih nekretnina po cijeni od 45 milijuna kuna značilo bi namirenje vjerovnika prvog višeg isplatnog reda u cijelosti dok bi se kroz daljnji tijek stečajnog postupka vjerovnici drugog višeg isplatnog reda namirili u iznosu između 20 do 30 posto svojih potraživanja. Nakon ovakve odluke o prodaji nije preostalo ništa drugo nego namirivati tražbine vjerovnika sredstvima ostvarenim kroz naplatu potraživanja, najam opreme, u dvjema parnicama velikog vps-a, a što su bili Hoteli Koločep d.d. i Zagrebačka banka d.d., koje su vođene usprkos brojnim prognozama o neuspjehu što se pokazalo netočnim, unovčenje nekretnina i pokretnina', navodi stečajni upravitelj. Pojašnjava također kako je ''cjelokupna imovina dužnika bila opterećena razlučnim pravima tako da je nakon namirenja razlučnih vjerovnika u stečajnu masu pritjecao samo manji dio sredstava''.
Inače, troškovi oglašavanja prodaje imovine GP-a Dubrovnik u dnevnom tisku iznosili su ukupno preko 880 tisuća kuna. Također su, između ostaloga, navedeni troškovi parničnih postupaka, ukupno preko 5 milijuna i 670 tisuća kuna, a bilo je tu i 508 tisuća kuna troškova sudskih pristojbi i preko 800 tisuća kuna troškova vještačenja.
Naknada za rad stečajnog upravitelja ukupno je izašla nešto više od 460 tisuća kuna, uz 179 tisuća kuna doprinosa, poreza i prireza na nagradu.
Stečajni upravitelj: Radnicima je isplaćeno 76, a ne 6 posto!
Stečajni upravitelj Dragan Josip Knežević za Dubrovački dnevnik je pojasnio kako je spomenutih 6 posto radnicima isplaćeno po završnom računu i to kao osma po redu isplata. Prije nje je kroz još sedam isplata, uključujući i plaću u otkaznom roku, radnicima isplaćeno 70 posto njihovih potraživanja, što uz ovih 6 posto sveukupno iznosi 76 posto, pojašnjava Knežević.
''Naravno to nije sve, budući da će se, ovisno o očekivanom priljevu sredstava, vršiti nove isplate. Na naslovnici i u članku je bombastično naveden honorar stečajnog upravitelja, međutim radi se o iznosu za 11 godina rada, koji je isplaćivan u više tranši, što prosječno mjesečno iznosi oko 3.400,00 kn koje ne plaćaju porezni obveznici, već isključivo i jedino vjerovnici stečajnog postupka', dodaje Knežević. ''Kao privatnik koji snosi poslovni rizik i neizvijesnost isplate honorara, obavljam složen i težak posao, koristan za vjerovnike kroz isplatu čijih se tražbina, porezom, prirezom, doprinosima i drugim davanjima namiruju grad, županija i država'', zaključio je stečajni upravitelj.
