Građanski odgoj već postoji, uveden je 2019. godine na razini
Hrvatske, ali nije sve baš tako jednostavno, više o
svemu govorila je gošća RTL
Direkta bivša ministrica obrazovanja
Blaženka Divjak.
Što sad, postoji li ili ne postoji građanski u praksi jer
u teoriji postoji?
Zapravo se mora provoditi na razini Hrvatske s obzirom na to da je to kurikulum koji je službeno donesen i to treba provoditi u svim osnovnim i srednjim školama i propisano je što u kojem razredu i što u kojem predmetu.
To većina hrvatskih škola ne radi?
To mi ne znamo. Dakle, za to bi nešto trebalo ispitati. Ja sad i
vidim da ministar Fuchs se hvali s tim građanskim odgojem koji je
onda donesen. Nije baš da je onda bio oduševljen time, ali ono
što treba raditi je zapravo edukacija nastavnika i o tome ovisi
kako će se uvesti, ne samo, međupredmetna obavezna tema građanski
odgoj u svim školama nego i bilošto što uvodimo novo ukoliko
nemamo edukaciju za nastavnike, ukoliko nemamo materijale onda je
sve uzalud. Na tome treba dalje raditi, a ne se samo hvaliti s
time što je netko drugi donio ili pripremio, nego nastaviti i
raditi na tome. Znači, to kao međupredmetna tema postoji. Ovo što
smo sada vidjeli primjer, dakle, riječki, to je izvannastavna
aktivnost, ona nije obavezna, ali ja mislim da je dobro imati
izvannastavne aktivnosti na tu temu.
Koje je razlika između međupredmetne teme i izvannastavne
aktivnosti?
Dakle, međupredmetna tema bi primjerice bila kada govoriti o ravnopravnosti spolova ili kada govorite o borbi protiv korupcije. To je smješteno u određene predmete. Da li je to sat razredne zajednice ili je to povijest ili je to hrvatski ili priroda ili etika. To je točno propisano na kojim predmetima se te teme rade i to je obavezno za sve učenike. S druge strane, izvannastavna aktivnost je nešto što može uvesti osnivač škole: grad Rijeka, Grad Zagreb ili neka druga županija. I to se ne ocijenjuje, na isti način što se uve šah u školi ili nekakva sportska aktivnost ili napredni matematičari. Dobro je da tako nešto postoji, a onda osnivač će preko te izvannstavne aktivnosti neke teme jače naglasiti. Primjerice, odnos prema nacionalnim manjinama ili suživot.
Postoje li udžbenici, jesu li to ovi koje imaju u Rijeci ili su to neki drugi?
Za međupredmetne teme ne postoje posebni udžbenici, ali u postojećim udžbenicima je obavezno istaknuti sadržaje i sihode koji su vezani za međupredmetne teme. Zači oni se nalaze u ovim udžbenicima. Da li je to matematika, povijest, etika ili nešto drugo. Propisano je i obavezno moraju biti istaknute međupredmetne teme. Bez edukacije za nastavnike to će biti teško.
O kome to ovisi, od gradonačelnika do gradonačelnika, tko ga hoće uvesti može, tko neće ne mora?
Međupredmetna tema je obavezna, to je obavezno od prvog razreda osnovne škole do četvrtog razreda srednje škole za sve. To je nacionalni kurikulum koji je donesen za sve. Ali, ove stvari koje sad vidimo na riječkom primjeru, to je izvannastavana aktivnost i to ovisi o tome da se još pojača nešto. Može se pojačati zato što osnivač osjeća ili škole, roditelji žele kao izvannastavnu aktivnost koja se ne ocjenje i koja nije obavezna za sve.
Ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Dubravka Brezak Stamać izjavila je kako “Učenike ne možete naučiti kritički misliti. Sigurno da možete usmjeravati, ali to je nemoguće naučiti." - Može li se učenike naučiti kritički misliti?
Ja mislim da se tu ravnateljica zabunila ili izrazila kako ne bi trebalo. Ja mislim da je baš zadaća škole da razvija kritičko razmišljanje ili riješavanje problema. Na koncu konca to je sve ono o čemu smo govorili u kurikuralnoj reformi. Bez toga da kritički promišljamo ond anema smisla uvoditi gotovo ništa u našoj školi. Dakle, obavezno treb raditi na tome i naravno da postoje metode kako se to radi.
Anti korona mjere u školama i na fakultetima vašeg nasljednika ministra Fuchsa. Dakle profesorica ste na fakultetu, idemo onda prvo s fakultetima, ministar je rekao da "Za one koji imaju covid-potvrde preporuka je da se eventualno grupiraju na jednu stranu da mogu imati nešto manji razmak nego inače." Je li to izvedivo?
Pa to je prije svega zabavno, naravno da nije izvedivo. Ja mislim da je potpuno pogrešna poruka. Dakle, tu imate dvije logičke pogreške. Prvo je da vi ne možete provjeravati da li student ima ili nema covid potvrdu ili možda može, ali to netko mora reć i onda nema prebacivanja odgovornosti na dekane i na profesore. Evo ja uđem u dvoranu, gdje ja imam 150 studenata. Dakle, može postojati elektronička provjera i to ne bi bio problem kada bi smo mi to mogli, to je prva stavar. Druga stvar koja je pogrešna je poruka da vi složite ove koji su cijepljeni ko sardine, a s druge strane ovima skoro ležajka i suncobran.
Ova mjera u školama da ravnatelji trebaju necijepljene profesore natjerati da nose masku iako ravnatelji ne znaju tko je cijepljen tko nije?
Opet je to prebacivanje odgovornosti. Dakle, sve ono što se ne zna propiati i provesti na nacionalnoj razini onda kažemo to će raditi ravnatelj ili ako s epobuni neka grupacija, primjerice sindika ili roditelji onda se odustane od neke mjere. Ja mislim da je to pogrešno, a pogotovo je pogrešno jer onda takve stvari prebacujemo tamo gdje bismo mi odrasli trebali biti odgovorni na klince. Vi budite odgovrni, a mi ćemo mijenjati naše mišljenje kako nam padne na pamet. Vi možete imati gradonačelnika, župana koji baš nije u doticaju s nekim znanstvenim spoznajama ili je antivaxser pa mu je to odlična pojava da kaže ne treba u našim školama nikake mjere i kao što vidite virus ne postoji. Vi dajete takvome također priliku da doneosi odluke bez kriterija.
Kakva bi reakcija bila u Hrvatskoj da se Vlada odlučila za onaj pristup kao u Francuskoj gdje je Macron uvjetovao da se svi nastavnici moraju ili cijepiti ili testirati svaki tjedan?
Ja mislim da bi to pomoglo da se uvede reda ili ako se to ne želi onda se mora reći da se te mjere ne moraju provoditi, ovako se glavinja. Najprije se reklo, vi ćete se cijepiti u tri sektora, onda kad se krenulo sindikat jedan drugi treći i onda se lukavo od toga odustalo. Ond aje bolej reći da to nećemo provoditi, ali ne bismo to mi provodili nek odlučuje netko drugi.
Ok, lako je sastrane kritizirati, ali što bi vi napravili
da ste sad još uvijek ministrica? Mjere bi bile strože
ili?
Prije svega, ja mislim da je dobro da se o nekim stvarima odlučuje na lokalnoj razini, ali ond amoraju postojati kriteriji. Ako kažete vi na lokalnoj razini možete odlučiti hoće li djeca u školi nositi maske ili ne. Ako vam broj zaraženih ili hospitaliziranih padne ispod neke razine vi možete preći na neki drugi model. Ne mora to biti isto za sve, može biti niže, ali moraju biti kriteriji to je vrlo važno da se pošalje poruka na temelju čega to odlučivanje ide. S drufe strane, moramo donjeti neki zakonski okvir unutar kojeg ravnatelj treba provjeravati na primjer da li necjepljeni učitelji nose maske.
