Predsjednica Grabar-Kitarović poručila je s naslovnice blagdanskog Večernjeg lista da je slučaj Radeljić za nju završen. Nije tražila njegovu ostavku, ne zna ona o čemu on uopće govori. Sve je to iza nje, potisnuto u prošlost. Ćiribu-ćiriba. Od danas je sve drugačije.
Premijer se pak odlučio govoriti za Jutarnji list: on je, uobičajeno, rekao da ništa nije znao, da je "sve saznao iz medija", da SOA svoj posao obavlja profesionalno i zakonito. Nije niti prošlog ponedjeljka na Vijeću za nacionalnu sigurnost ništa čuo o smjeni predsjedničinih savjetnika. Zanimljivo, dva-tri dana nakon prvih objava u medijima. Nema niti onog "neka institucije rade svoj posao". Uostalom, zašto bi institucije radile svoj posao kad on, premijer, zna da SOA radi profesionalno. Ne znamo, doduše, kako zna ako ništa nije pitao? Samo je malo čitao u medijima?
Činjenica da je dugogodišnji savjetnik predsjednice za unutarnju politiku, njezin prvi suradnik još iz vremena predizborne kampanje, objavio da mu je šef kabineta ravnatelja SOA-e, Davor Franić, prije nego što je saznao da će ga predsjednica razriješiti s dužnosti savjetnika, objavio da će ona to učiniti, te mu spomenuo da će se on, Franić, ako će Radeljić komplicirati ili raditi probleme biti spreman i autom se zabiti u njega, potiskuje se tako u "daleku prošlosti", u stranačku ropotarnicu, u dobro zatvoren podrum. Kao u jeftinim filmovima strave i užasa. Dolje u podrumu gomilaju se stare stvari, tajne, možda i leševi.
Ubaci još nešto pa zaključaj. Dodaj eventualno još jednu sigurnosnu bravu.
Ali iz unutrašnjosti ipak probija smrad.
Bura u HDZ-u
Proteklih nekoliko mjeseci događa se užurbano i vrlo agresivno preslagivanje unutar HDZ-a, ne biraju se sredstva niti metode. Operacija micanja Milijana Brkića putem afere SMS i elitna prostitucija, izgledala je vrlo jednostavno, i pravocrtno. Usred obilja kompromitirajućeg materijala Brkić je trebao podnijeti ostavku, ili biti procesuiran, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je trebala biti oslabljena po liniji osoba koje su bile vezane na Milijana Brkića – prije svega preko sada već bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost, Vlade Galića, a onda se, valjda sve zakompliciralo.
Milijan Brkić još uvijek se ne da, ne želi podnijeti ostavku, USKOK istražuje i istražuje. Dok, primjerice, Daruvarac koji je prebio pred kamerama i desetaka očevidaca mladu djevojku, slobodan paradira po Zadru, Franjo Varga, falsifikator SMS-ova za Zdravka Mamića, i Blaž Curić, vozač ministra Tomislava Tolušića i kum Milijana Brkića, koji je Vargi javio da mu se sprema premetačina, tavore u zatvoru već mjesecima.
Dok Varga i Curić šute pred istražiteljima ili vrludaju u smjeru koji nije odgovarajući scenariju potrebnom za micanje Milijana Brkića, otvorilo se novo krizno žarište u Uredu predsjednice. Vlado Galić brzo podnosi ostavku, šuti ko zaliven i miče se u stranu, ali Radeljić očito nije pristao na tih i diskretan odlazak, na neku novu sinekuru, primjerice. U cikličkim napetostima na liniji Pantovčak-Banski dvori, uvijek se neslužbeno iz Banskih dvora poručivalo da iza predsjedničinih napada na premijera "sigurno stoji Radeljić", ali u aferi SMS nikada se nije nalazila neka poveznica s njime. Stoga je postalo jasno da je on smetao kao onaj koji je bodrio predsjednicu da ne bude na Plenkovićevoj liniji, da mu kontrira. Dva su moguća scenarija: ili je predsjednica odlučila sama od sebe pružiti ruku Plenkoviću ili je Plenković poručio njoj da ima maknuti tog ćudljivog Radeljića ili će njegovi uzvratiti još žešće... U svakom slučaju, Kolinda Grabar-Kitarović odlučila se odreći Radeljića. I uzeti za savjetnicu Mirjanu Hrgu, direktno po preporuci iz Banskih dvora.
Posebno zabrinjava jedna stvar
Radeljić, međutim, umjesto da ušuti kad mu se poslalo Davora Franića da mu objasni kako stvari stoje, odlučio je to sve napisati i objaviti cjelokupnoj javnosti.
Nitko do sada nije demantirao ono što je on naveo: da mu je šef kabineta ravnatelja SOA-e brutalno prijetio. Nitko nije demantirao slijed događaja koji je on objavio: da mu je prvo SOA objavila da se mora maknuti, a potom predsjednica.
U cijeloj lavini kojekakvih objava i priopćenja i nastupa nitko nije demantirao taj čin prijetnje. Nitko nije demantirao mogućnost da su se tajne službe u Hrvatskoj opet uplele u politiku, pa i u hrvatsku stvarnost. Da smo ušli u novu dimenziju mraka, novu dimenziju urušavanja demokratskih institucija, da je nakon vrlo vjerojatne manipulacije i zloupotrebe DORH-a (u slučaju Agrokor, pa možda i u slučaju SMS-a) došlo i do novog zastrašujućeg petljanja s obavještajnim aparatom.
Zamislimo situaciju da je u nekoj drugoj zemlji s nešto zrelijim demokratskim sustavom najutjecajniji savjetnik predsjednika države objavio da mu je ovakvu prijetnju izrekao šef kabineta najmoćnije tajne službe u državi. Bi li premijer te države dva-tri dana šutio, a onda letargičnog izraza lica objavio da ta služba "radi profesionalno i zakonito"?
Ili bi premijer odmah skočio u obranu demokratskih standarda i slobode i zatražio hitne istrage?
Bi li opozicija ovako nevoljko nešto petljala tek ako je uznemire televizijski reporteri koji moraju raditi svoj posao unatoč blagdanima? Ili bi se sazivale hitne press konferencije, saborski odbori, i sva moguća kontrolna tijela, odmah i sada, neovisno o tome što je parlament raspušten, a zastupnici otišli u nabavu božićnih darova, ili na skijanje, ili u spa resorte?
Oni koji su zbog nemogućnosti da brzo riješe slučaj Brkić odlučili da treba onda provesti brzinsko pospremanje u Uredu predsjednice nepogrešivo su dobro izabrali trenutak i predvidjeli da će ti zahvati proći prilično jednostavno. Eto, raspušten je Sabor, a i da nije, oporbu uglavnom nije briga. Za one koji se još uvijek predstavljaju kao ljevica i Galić i Radeljić su, naravno, nekakvi mutni likovi koji su manje-više bili vezani za desnicu.
Mate Radeljić
Govori li premijer istinu?
Čak je i predsjednik saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost, Ranko Ostojić, kada je najavio, dva dana nakon Radeljićeva pisma, da će preko Odbora poduzeti nekakvu istragu odlučio da je primjereno istaknuti da "on osobno misli da ovo nije prvi put da ta osoba iznosi neistine". Jedno je osobno misliti, a drugo je nastupati kao predsjednik parlamentarnog odbora, kao oporbeni političar koji bi trebalo nešto principijelno rasvijetliti. Ali, kako osobno možemo znati nešto o nečemu gdje nismo bili?
Tu i tamo se poneko pita bi li trebalo vjerovati predsjednici, ali što je s premijerom? Treba li njemu vjerovati kad kaže da ništa nije znao, nego je onako, samo malo nešto pročitao u medijima?
Dakle, Plenković nije znao o smjeni Radeljića. Ništa. Nula. Zvuči li vam to uvjerljivo?
Ili, zašto bismo unaprijed vjerovali Davoru Franiću koji je već bio upetljan u obavještajne skandale? Primjerice, u aferi Pismohrana iz 2015., kada je djelatnica Porezne uprave protestirala protiv toga da posao arhiviranja državne građe dobije tvrtka Pismohrana čiji je vlasnik bio u kumskoj vezi s bratom tadašnjeg premijera Zorana Milanovića, Krešimirom Milanovićem. Zanimljivo je spomenuti da taj slučaj još nije niti došao na red na Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.
Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, iako je odlučio istaknuti da baš ne vjeruje Radeljiću, ipak je zatražio očitovanje SOA-e. Ako ga i ne bude, onda će sazvati sjednicu Odbora. Nije precizirao. Valjda poslije blagdana. Predložio je Radeljiću i da sve prijavi Vijeću za građanski nadzor tajnih službi. Po brzini rješavanja slučaja Pismohrana vidimo kojom brzinom djeluje to Vijeće.
Iz oporbe uglavnom komentari kako se radi o "internom ratu" ili se zazivaju ostavke i predsjednice i premijera (Božo Petrov iz Mosta), ali posve je jasno da u ovo blagdansko vrijeme ta zazivanja ne dopiru daleko. Na društvenim mrežama tu i tamo neka diskusija "može li se vjerovati Radeljiću", a kolaju i šaljive fotomontaže razlupanih automobila koji su kao vozni park SOA-e.
Ljudima je valjda šaljivo ako šef kabineta ravnatelja SOA-e priprijeti nekome da će ga pregaziti automobiom ako neće slijediti zadanu liniju? Kao, to nije moguće? Ovo je Hrvatska... Sve uglednik do uglednika, pucaju od morala, profesionalnosti, sigurno, pouzdano, ne bi tu nitko nikog. Božesačuvaj.
Pitanje hrvatske budućnosti
Ali to je rekao Radeljić, kažu mnogi. Onaj koji je bio, a valjda i ostao, dobar s Bujancem. Valjda se i na to računalo, da mnogi neće pristati niti razmotriti nešto što je rekao čovjek koji je dobar s Bujancem.
Ali što ako je to što je rekao točno? Danas Radeljić, sutra netko drugi.
U zemlji u kojoj sve više slabe uobičajeni mehanizmi demokratske kontrole, u kojoj su mediji oslabljeni dogovornim novinarstvom, a premijer otvoreno nipodaštava smisao rijetkih preostalih institucija koja ozbiljno shvaćaju svoj posao (Povjerenstvo za sukob interesa, pučka pravobraniteljica itd.) ne smije se nipošto pristati na ovo usaglašeno proglašenje i s Pantovčaka i iz Banskih dvora da je sve u najboljem redu, da ništa nije sporno. Kad političari počnu mlatarati tajnim službama svi alarmi moraju biti upaljeni crveno.
Ovo nipošto nije samo unutarstranačka stvar. Autoritarno ušutkani i postrojeni HDZ je možda unustrastranački problem, ali ako se takve metode prelijevaju i na državne institucije onda je to vrlo bitno pitanje trasiranja hrvatske budućnosti.
