Komisija Hrvatske biskupske konferencije (HBK) Iustitia et pax smatra da je odluka Ustavnoga suda o ustavnosti Zakona o udomiteljstvu dvojbena jer stvara obvezu za sudove i druga tijela javne uprave da zakonske odredbe tumače i primjenjuju tako da istospolnim partnerima omoguće udomljavanje djece.
U izjavi, koju su predstavili tajnik Komisije Vladimir Dugalić i član Komisije i profesor riječkoga Pravnoga fakulteta Nenad Hlača, kaže se da ustavnosudska odluka ne proglašava Zakon o udomiteljstvu nesuglasnim s Ustavom, ali izrijekom stvara obvezu za sudove i druga tijela javne uprave da istospolnim partnerima omoguće udomljavanje djece, čime se Ustavni sud stavio u poziciju zakonodavca, što je nedopustivo s aspekta trodiobe vlasti i vladavine prava.
Pravne tendencije neoliberalnih svjetonazora
Iustitia et pax vjeruje da je ta odluka pod snažnim utjecajem europskih strujanja, pravnih tendencija neoliberalnih svjetonazora, koji samim time nisu neutralni. Europska stvarnost je odraz utjecaja europskih nadinstitucionalnih sudova i tijela te različitih strategija koje mijenjaju nacionalne poglede na društvenu zbilju i vlastitu tradiciju, kulturu i suverenost država u nacionalnim pravnim okvirima.
U izjavi se ističe kako je udomiteljstvo isključivo u službi djetetove dobrobiti. "Prosuđivanje usluge udomiteljstva kroz zakonsku definiciju udomiteljske obitelji i njezino ustavnosudsko proširenje na osobe u životnom partnerstvu (formalnom ili neformalnom) učinjeno je uz prinos velike žrtve dobrobiti djeteta u ime, nekih tobože zajedničkih, modernih vrjednota", ističe Komisija.
Ravnopravnost spolova i iz nje proizlazeća zabrana diskriminacije temeljem spolne orijentacije nadjačali su u ovom slučaju veću, prvenstvenu vrjednotu, onu dobrobiti djeteta, a odluke takvoga sadržaja, ako tomu izravno i ne smjeraju, neizbježno imaju za posljedicu dekonstrukciju postojeće društvene svijesti o tome da je udomljavanje djece od istospolnih partnera neprihvatljivo i strano.
Čini se da je to prvi, ali ne i posljednji korak prema izgradnji nametnutoga društvenoga prihvaćanja novih obiteljskih paradigma, ocjenjuje Komisija uz poruku da se takvomu razvoju prava oštro protivi.
Obitelj kao zajednica majke, oca i djece
U hrvatskoj tradiciji i kulturi obitelj se poima kao zajednica majke, oca i njihove djece, i takav pogled nipošto ne treba mijenjati niti ga označavati nazadnim, neciviliziranim i zastarjelim, naglašava HBK.
Ustavni sud je prepoznao legitimni cilj Zakona o udomiteljstvu jer ističe da su pružatelji usluge udomiteljstva u službi ostvarivanja prava korisnika, a istodobno niječe postojanje "prava biti udomiteljem". Međutim, Sud u nastavku nelogičnim zaključivanjem ističe navodnu diskriminaciju istospolnih partnera, kaže se u izjavi.
Komisija upozorava da zaštita prava i dobrobiti djece mora uvijek nadilaziti pojedinačne interese odraslih osoba, u ovom slučaju želju istospolnih partnera da udome djecu. Podsjeća na ustavnu odredbu da je država dužna osobitu skrb posvetiti djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. "Središnji subjekti u takvoj situaciji su djeca koju valja zbrinuti, a ne odrasli koji bi ih mogli ili htjeli na svoj način zbrinuti", napominje Iustita et pax.
Komisija poziva nadležna tijela koja su dužna provoditi ustavnu odluku da svaki konkretan slučaj zbrinjavanja djeteta procijene u skladu s djetetovom dobrobiti i kroz zaštitu njegova najboljega interesa, uz uvažavanje djetetova prava na izražavanje mišljenja o stvarima koje ga se tiču.
Konvencija o pravima djeteta poziva sva državna tijela da uvijek prosuđuju što je za dijete u njegovu najboljem interesu, podsjeća Komisija, a u vezi udomiteljstva Konvencija upozorava da odabir smještaja treba osigurati "kontinuitet u djetetovu odgoju i njegovu kulturnom podrijetlu".
'Nasilje nad djecom'
"Uključiti djecu u zajednice osoba istoga spola udomljavanjem ili posvojenjem znači zapravo činiti nasilje nad tom djecom u smislu iskorištavanja njihova stanja slabosti da bi ih se uključilo u okružje koje ne pogoduje njihovu punomu ljudskomu razvoju", tvrdi Iuistitia et pax dodajući kako bi to bilo u otvorenom proturječju s načelom koje priznaje Konvencija o pravima djeteta.
Premda se u javnosti stekao dojam da Zakon o udomiteljstvu krši ljudska prava istospolnih parova, Komisija smatra kako nije riječ o njihovim ljudskim pravima ni njihovu kršenju, jer strasbourška i ustavnosudska praksa moguću diskriminaciju povezuju uz kršenje materijalnih prava i sloboda po nekoj od diskriminatornih osnova. Budući da ne postoji "pravo na roditeljstvo" ni "pravo na dijete", time ne postoji ni pravo pojedinca da bude udomitelj, poručuje Komisija.
