Damir Škaro, bivši saborski zastupnik HDZ-a, osvajač olimpijske medalje u boksu, poduzetnik i predsjednik autokluba Siget, uhićen je zbog navodnih optužbi jedne zaposlenice AK Siget za silovanje. Škaru je, navodno, prijavila liječnica kojoj je žrtva ispričala da je bila silovana početkom kolovoza. Žrtva je pak naknadno Škaru prijavila i zbog prijetnje.
Damir Škaro rođen je 1959. u Zagrebu. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine, a doktorirao je 2009. u području ekonomike poduzetništva.
Obnašao je dužnost saborskog zastupnika iz kvote Hrvatske demokratske zajednice od 1995. do 1999. godine.
Kao poduzetnik bio je direktor nekoliko društava. Od 2008. godine član je Skupštine Hrvatskog autokluba, a za člana Upravnog odbora Hrvatskog autokluba izabran je 2016.
Od 2004. godine obnaša dužnost predsjednika Autokluba Siget čija ga je djelatnica optužila za silovanje koje se, navodno, dogodilo u kolovozu 2019. godine.
Olimpijac i poduzetnik
Damir Škaro hrvatskoj je javnosti, osim mandata u Saboru, poznat i po olimpijskom odličju. U sportskoj karijeri, kao boksač, bio je sudionik pet Olimpijskih igara te je osvajač brojnih prvenstava, medalja i nagrada.
Nakon završetka sportske karijere, kako se navodi u njegovoj biografiji na stranicama HAK-a, sudjelovao je i u Domovinskom ratu te je nositelj Spomenice Domovinskog rata 1991.-1992.
Dugi niz godina predsjednik je nekoliko boksačkih i nogometnih klubova, a od 2002. godine obnaša dužnost glavnog tajnika Hrvatskog kluba olimpijaca obnaša.
Autor je četiri knjige iz područja sportskog marketinga.
Boksačka karijera
Damir Škaro boksačku je karijeru započeo 1976. godine, još tijekom svojih srednjoškolskih dana. Odmah na početku pokazao je talent pa su ubrzo stigli i prvi uspjesi, stoji na njegovoj službenoj stranici.
Na prvenstvu Balkana 1977. godine, održanom u Ateni, u dresu kluba "Trešnjevka" osvojio je zlatnu medalju u juniorskoj konkurenciji u polusrednjoj kategoriji.
Zahvaljujući početnim uspjesima, Damir uskoro počinje nastupati i za državnu reprezentaciju, a sukladno napretku prelazi u seniorsku konkurenciju.
Mijenja i matični klub te prelazi u vukovarski „Borovo“. Za taj je klub 1980. godine osvojio seniorski naslov prvaka države u srednjoj kategoriji. Iste godine kvalificirao se na svoje prve Olimpijske igre održane u Moskvi.
Tamo ga je u prvom kolu eliminirao kasnije najbolji boksač turnira i osvajač olimpijskog zlata – domaćin Viktor Savčenko.
450 mečeva i 350 pobjeda nokautom
Nakon OI u Moskvi, Damir je sljedeće uspjehe ostvario kao prvak Balkana 1983. i 1984. Poslije toga odlazi na svoje druge Olimpijske igre, ovoga puta u Los Angeles, gdje ga je u četvrtfinalu, nadomak medalji, porazio kasniji osvajač zlata, još jedan domaćin Virgil Hill.
Izniman uspjeh postigao je na Svjetskom prvenstvu u Renou (SAD) 1986. godine gdje je osvojio brončanu medalju. Nakon toga „okitio“ se zlatom na Mediteranskim igrama održanim 1987. godine u Siriji i ponio laskavi naslov „prvak Mediterana“.
Sa Svjetskog je kupa 1988. godine, održanog u Beogradu, sa sobom kući odnio srebrnu medalju. Ta 1988. bila je ključna godina u njegovoj karijeri.
Odmah u početku deklasirao je u Louisiani svoga „starog protivnika“ Virgila Hilla, koji je osvojio zlato na OI u Los Angelesu. Zatim je na predolimpijskom turniru u Seoulu (Južna Koreja) osvojio brončanu medalju, što je bio dobar uvod u budući razvoj događaja.
Naime, Damir je na Olimpijskim igrama u Seoulu u listopadu iste godine osvojio brončanu medalju, u čvrstom i teškom meču, s napuklim rebrima i ozlijeđenom arkadom. Njegov je nastup tim mečom i završen jer su mu liječnici zbog niza zdravstvenih problema zabranili nastup u finalu.
Nakon Seoula, Damir je napustio boks. U oko 450 odrađenih mečeva imao je manje od 12 poraza. Uz proslavljene Matu Parlova i Antu Josipovića, jedini je i posljednji Hrvat s olimpijskim odličjem u boksu. Dobitnik je i prestižne nagrade „Franjo Bučar“ 2007. godine koja se dodjeljuje za iznimna dostignuća u sportu.
