Kako bi skrenula pažnju na klimatske promjene, jedna Norvežanka putuje biciklom od Južne Afrike do Norveške. Teresie Hommersand prešla je više od 20 tisuća kilometara i 24 zemlje, a u rodnu Norvešku planira stići do ljeta.
Putem održava projekcije filmova uz pomoć solarnog kina i radi prezentacije od Ujedinjenih naroda i knjižnice u Aleksandriji - do škola u Sudanu i Turskoj. U petak navečer je stigla u Zagreb.
Sve svoje nosi sa sobom. Četiri torbe, dva kotača i dobru volju.
U Zagreb je, naime, stigla nakon dvije i pol godine pedaliranja iz Cape Towna - najjužnije točke Afrike. Ondje je, shvativši da je letom iz rodne Norveške proizvela gotovo dvije tone ugljikovg dioksida, odlučila da više neće letjeti.
"Dok sam razmišljala kako stići iz južne Afrike do Norveške, preko tri kontinenta, sjetila sam se bicikla, kao prirodnog i dobrog rješenja", kazala je za RTL Danas Teresie Hommersand i naglasila kako prije nije nikada biciklirala.
"Čak nisam imala nikakav prethodni trening. I to je dokaz da ovo može napraviti svatko tko ima dovoljno motivacije", izjavila je.
A njena je bila podizanje svijesti o klimatskim promjenama, o kojima je usput pričala svima koje je zanimalo. Spavala je tako u pustinji- solani u Bocvani...
"Stvarno je posebno biti na mjestu gdje si u tom trenutku samo ti. Tišina. Nema nikakvih zvukova, osim onih koje sam proizvedeš", pojašnjava.
Kupala se i na Victorijinim slapovima.
"Kad je nizak vodostaj, možeš doći do ruba slapova, možeš do tamo doplivati u nečemu što se zove Vražji bazen, a vražji ga zovu, jer ako slučajno padneš, ne postoji način da se ikad više vratiš", kaže Hommersand.
Na dva kotača je prešla, inače zatvoren, tunel ispod Sueskog kanala, spavala je po beduinskim spiljama, vozila se pored piramida, prešla je najtopliju točku svijeta - Danakilsku pustinju koja je geološki jedno od najaktivnijih mjesta na svijetu.
"Ondje imate te raznobojne bazene sumpora... doista je nestvarno. Ondje su i vulkani, možete vidjeti i lavu...", prepričava.
Usput je srela i jednog pustolova koji putuje pješke u Siriju, a krenuo je prije dvije godine iz Hrvatske u društvu domaćih životinja.
"On je nekako stigao do Turske i hodao je obalom, a ja sam taman stigla jedrilicom iz Izraela, i tako smo se ondje upoznali", otkrila je.
Najljepše što je putem otkrila su ljudi koji su uvijek spremni pomoći. Nepoznati stranci, uvijek spremni ponuditi sigurno dvorište u kojem može razapeti šator.
"Ne govorimo isti jezik, možda izgledamo potpuno drukčije, ipak, svi su me toplo prihvatili", zaključila je.
Kad zavši putovanje, nada se zaposliti u njemačkom think tanku koji se bavi klimatskim promjenama, a prije toga, u ponedjeljak navečer predstavit će se zagrebačkim biciklistima na Ribnjaku.
