U studio RTL-a Danas stigao je Robert Barić, profesor na Fakultetu političkih znanosti i stručnjak za sigurnosnu politiku.
Je li ovaj samoubilački napad jučer i 13 američkih vojnika, za sada ima još ranjenih, na neki način konačan završetak ove misije, 20 godina u Afganistanu? Je li to pravi pokazatlej kakva je misija i bila pa je tako i završila?
Nažalost, tako je. Jednostavno se taj napad nije mogao izbjeći. Kabulski aerodrom, vidjeli ste zadnjih tjedan dana slike, ne može biti kontrolirana sredina. Sad se kritizira odluka da se ne pusti Bagram, gdje se to moglo bolje odraditi, gdje se posebno ti napadi mogu spriječiti...
Zračna baza Bagram.
Zračna baza Bagram, a posebno sad ono što prijete, kao proces navodi mogući raketni udar iz Kabula u zračnu luku. Prema tome, ali to pokazuje povlačenje. Zapravo što se dogodilo u Afganistanu? 20 godina je prošlo uzalud, ogromna sredstva utrošena i zapravo to je kao da na sve ovo što se dogodilo.
U srijedu odlaze svi - većina je napustila, ali odlaze i Amerikanci. Što slijedi? Kako će talibani upravljati tom državom i mogu li upravljati?
To je ono kako Amerikanci kažu, to je pitanje od milijun dolara. Talibani nisu jedinstven pokret. Oni se sastoje od cijelog niza skupina, pokreta koji su bili povezani borbom protiv vanjskog okupatora i tu su surađivali, ali oni nemaju snažnu centralnu strukturu. Kad su je probali postaviti početkom prošlog desetljeća, pa je to izazvalo velike probleme. Oni nemaju ljude i stručnjake. Drugo, talibani nisu sami. Ovaj teroristički napad je izazvao ogranak Islamske države, takozvane provincije Horasan, koja zapravo ne postoji. To je poziv na srednjovjekovno područje koje obuhvaća dijelove Afganistana, Irana i Pakistana i centralne Azije koji su ultra radikali, koji su još žešći od talibana koji su se s njima sukobljavali. Osnovani su 2015. godine kad se Islamska država širila. 2019. godine je izgledalo da su potučeni. Oporavili su se i sad se procjenjuju na 2.500 boraca. Tu je zatim i Al Qaeda - 400 do 600 boraca koji surađuju s talibanima. Tu su još i istočnoturkmenistanski islamistički pokret, mreža Haqqani koji su mnogo radikalnniji od talibana. Talibani ih jednostavno ne mogu kontrolirati. Napokon, ponovno se protupobunjeničke snage protiv talibana organiziraju. Ahmad Masud, sin prethodnoga Ahmada šah Masuda. Prema tome, pitanje je da li talibani mogu kontrolirati zemlju, što može ispast u Afganistanu građanski rat - svi protiv svih i destabilizirati sveukupno širu regiju.
Možemo zaboraviti na bilo kakvu buduću stranu intervenciju, što god se događalo?
Nitko više neće u Afganistan vojskom, čak ni Kina za koju se kaže da bi to uradila. Ne, Kinezi su zainteresirani ne samo za rudna bogatstva Afganistana nego samo da se spriječi to da Afganistan postane baza za terorističke i radikalne pokrete koji djeluju u srednjoj Aziji i kineskom Xinjiangu. Talibani su u pregovorima i kažu da će to pokušati spriječiti, ali mislim da talibani to neće moći uraditi.
Je li netko profitirao od ove cijele priče? Rusija?
Gledajte, kratkotrajno Rusija, Kina i Pakistan su profitirali. Rusija zato što širi svoj utjecaj u srednjoj Aziji. Pakistan - pazite, Pakistan želi od nastanka pretvoriti Afganistan u satelitsku državu zbog prijetnje Indije, međutim ono što svi kažu, to je Pirova pobjeda. Prelit će se nestabilnost na Pakistan jer je Pakistan ionako slaba država. Kina je sad u neku ruku sretna što je Amerika dobila gadan udarac. To koristi propagandno, ali Kina je sad svjesna - prvo, ova regionalna nestabilnost i drugo, sada će Amerikanci srediti sve svoje snage na geopolitičko sukobljavanje s Kinom i Rusijom što znači da će se Amerikanci sad na Azijsko-Pacifičkom području biti mnogo jači. Da Kinezi sad probaju nešto preko Tajvana, to bi izazvalo rat jer to je strateški američki interes.
Da ne idemo preširiko, još samo kratko - plaše nas svi migrantskom krizom. Je li to realno očekivati barem za Europu?
Ne tako brzo ako je i bude. Da, ima veliki broj izbjeglica, ali morate uzeti jednu stvar u obzir - kako će oni doći do Europe? Tu je Pakistan, tu je Iran, tu je Turska koji ionako već imaju velike brojeve izbjeglica. U Pakistanu je registrirano do 3 milijuna, u Iranu do 2 i pol milijuna, u Turskoj 300.000 plus 3 milijuna i 600.000 iz Sirije i prov će te zemlje pokušati spriječiti dolazak tih izbjeglica. Oni će možda ucjenjivati Europu "Plaćajte da vam ne šaljemo", a čak i da dođe do puštanja velikog vala, to će se zaustaviti na grčko-turskoj granici. Grčka neće dopustiti dalje prijelazak. Izgradili su zid. Tu su izvještaji gdje Grci guraju sve nazad, suprotno Europskom i Međunarodnom humanitarnom pravu i o tome se u Bruxellesu šuti. To bi onda izazvalo humanitarnu krizu koja će dodatno biti ljaga za Europsku uniju. I naravno, stabilnost između Grčke i Turske bi mogla eskalirati. Naravno, kao i na kraju 2015. godine EU nema nikakvu politiku ni nikakav stav što da radi. Kada bi se to moglo spriječiti, postoji ideja da se primjeni metoda koja je primijenjena u situaciji kada su Vijetnamci bježali brodovima 1979. godiune. Tada je organiziran njihov prihvat i ono raseljenje u Americi i drugim zemljama, ali za to morate imati jedinstvene članice se slože oko toga, oko kvota, ali to nije moguće.
