Od premijernog zagrebačkog nastupa američke trojke A Place To Bury Strangers stvarno se dosta očekivalo, pogotovo nakon najava tipa "najglasniji koncert godine" ili "najglasniji bend iz New Yorka".
Svima koji su se u subotu okupili u Močvari bilo je potrebno samo nekoliko taktova da shvate kako pompozne najave ipak nisu bile tipičko medijsko "napumpavanje", već da će klub na savskom nasipu bez ikakve dvojbe napustiti s osjetnim zujanjem u ušima.
Da ne bude zabune, A Place To Bury Strangers ne spadaju u red zvučnih terorista, pošto u velikom broju njihovih pjesama iz zaglušujuće buke na kraju ipak izroni melodija, posebice onih s posljednjeg albuma "Worship".
Pozornicu su od samog početka prekrivali svjetlosni efekti i dimne zavjese, što je čitavoj priči donijelo dodatnu dozu mistike koju su razbijali tek u punkerskijim dijelovima koncerta poput onog u kojem su obradili garažne velikane Dead Moon.
Što se utjecaja tiče, u pjesmama tipa "Keep Slipping Away" ili "Deadbeat" stvarno se našlo svega i svačega, u rasponu od Killing Joke i Sisters Of Mercy, preko Sonic Youtha i Swansa, pa sve do nekih, uvjetno rečeno, uhu ugodnijih indie riffova.
OK, na trenutke nisu puno više od korektne kopije vlastitih uzora, no u svakom slučaju, radi se o bendu čiji vas koncert niti u jednom trenutku neće ostaviti ravnodušnim.
