"Odmah na početku želim reći da ovaj moj istup nema nikakvu političku pozadinu, dapače, podržavam HDZ, stranku kojoj pripada gradonačelnik Ivan Šipić, ali jednostavno želim upozoriti sve druge na ono što se meni dogodilo. Znam da će mnogi reći zašto baš sad pred izbore idem s ovom pričom, ali ovdje su uvijek neki izbori, uvijek je nešto, a meni je već sve skupa dozlogrdilo i nisam mogao vjerovati da se ovakvo nešto može dogoditi jer se uvijek svi kunu u investitore.
A evo, ja sam htio investirati u kraj iz kojega su moji roditelji i što mi se dogodilo? Prevaren sam i sve je propalo", govori Boris Tudorić, 42- godišnjak koji se rodio u Parizu za Slobodnu Dalmaciju.
Prije nekoliko godina osjetio je "zov domovine" te se odlučio vratiti u rodni kraj svojih roditelja, ali nije ni mogao slutiti na što će naletjeti jer je navikao na potpuno drugačiji mentalitet, pogotovo kad je u pitanju posao.
Prvo je u svibnju 2012. godine otvorio sportski klub u Trilju, a ideja za izgradnju proizvodno-uslužnog objekta za proizvodnju i pripremu hrane rodila se u ljeto iste godine. Plan mu je bio nadograđivati projekt tako da bi na kraju imali pogon za proizvodnju hrane, multifunkcionalnu salu i motel. Potom se povezao s Antom Ćaletom iz Trilja i krenuliu projekt.
"Prvo smo išli u Grad Trilj kod gradonačelnika da vidimo što moramo učiniti da bi projekt krenuo. Početkom 2013. godine došli smo do Šipića, koji je moj susjed, te smo mu predstavili ideju. Bio je oduševljen da netko kao ja dolazi investirati, i to još u ovako malo mjesto. Kazao nam je da je za nas idealna industrijska zona Čaporice jer postoje slobodne parcele, cijena zemljišta je niska, postoji infrastruktura i Grad će pomoći pri ishođenju građevinske dozvole. Nalazimo se s Ivanom Šušnjarom, koji je odgovoran za zonu, i on nam govori da moramo poslati pismo namjere i opis projekta, te se na tom sastanku označava da bi nam parcela označena kao R5 bila idealna jer je uz glavno parkiralište", opisao je Tudorić.
Pošto je bio uvjeren kako sve ide onako kako treba, osnovao je tvrtku Lutetia j.d.o.o. te na novom sastanku s gradskim vlastima dogovorio da mu Grad rezervira parcelu R5 dok ne potpiše kupoprodajni ugovor. Uvjet je bio da njegova tvrtka dobije sredstva od HBOR-a i fondova.
Nakon što je angažirao projektantsku tvrtku, projekt se procijenio na oko 600.000 eura. Od HBOR-a dobio je odobrenje za 400.000 kuna kredita, a ostatak bi bio njegov osobni ulog. Splitska banka mu je također dala "zeleno svjetlo" da će ga pratiti u stopu. Sredinom travnja 2013. godine dolazi odluka Županije da će subvencionirati kamate za kredit od tri milijuna kuna Splitske banke.
Podrška projektu dolazila je sa svih političkih razina i sve se činilo savršenim. No, onda su krenuli problemi.
Samo smo trebali potpisati kupoprodajni ugovor s Gradom i početi gradnju. No, dobivamo informaciju da parcela R5 nije slobodna i da treba čekati još pola godine i više da se papiri očiste.
"Čovjek čije je to vlasništvo kazao nam je da on uopće ne prodaje zemlju! Nisam mogao vjerovati, pa računao sam da, ako gradonačelnik kaže da je to to i da je zemljište slobodno, ja ne moram ništa dalje provjeravati. Ali prevario sam se. Potom nam iz Grada nude parcelu na lokaciji R8 na ulazu u zonu, ali ta je zemlja u vlasništvu jedne tvrtke.
Kako smo se opekli, pitali smo hoće li tu biti problema ili opet
neke zamjene, a Šipić i Šušnjara prikazuju nam
čisti vlasnički list. I vele da se, kad potpišemo kupoprodajni
ugovor s tom tvrtkom, na Gradskom vijeću mora staviti njihov
potpis i pečat.
No, kad smo trebali potpisati ugovor i kupiti zemlju, doznali smo
da je ta parcela pod teretom više od milijun kuna prema Gradu
Trilju. I opet sam ostao u šoku, da su nam nudili zemlju pod
teretom", zgroženo govori.
Uslijedili su ponovni sastanci s gradonačelnikom Šipićem te se opet spominje parcela R5 i da su papiri za nju riješeni te će biti dostavljeni za par dana.
Od toga na koncu ništa, iako su im nudili druge parcele u zoni i Boris je nakon svih komplikacija morao odustati.
"Potrošio sam vrijeme i novac na ništa! Sramota, eto. Sve mi se
zgadilo", zaključio
je Boris svoju priču za
Slobodnu Dalmaciju.
