S ekonomskim analitičarom Velimirom Šonje prokomentirali smo državni proračun, ali i reklamiramo knjigu. To je prva knjiga iz biblioteke Ekonomskog laba gdje je Velimir urednik i izdavač, knjiga se evo prigodno zove "Makroekonomika, za ekonomiste i neekonomiste s hrvatskim primjerima" naših uglednih ekonomista Ive Bićanića i Milana Deskara-Škrbića. Dakle, štivo koje nije samo za ekonomiste nego i nas sve ostale.
Pretpostavljam da je hrvatski državni proračun lijep primjer za ovu knjigu kako se upravlja ili ne upravlja makroekonomijom?
Knjiga može pomoći iako teorije su uvijek grube i jasne, a politička realnost je uvijek siva i u traženju nekakvih kompromisa. Pa i proračun o kojemu ste razgovarali s ministrom Marićem je politički kompromisan pa će jedan reći da je truo, drugi da je jedini moguć, ali da bi se mogao ocijenjivati proračun, treba znati teoriju poput fiskalne održivosti, pragovi javnog duga za zemlju poput Hrvatske...
Što možemo naučiti iz ove knjige, a što o proračuna kojeg upravo u Saboru brani ministar Zdravko Marić?
On je rizičan jer naša fiskalna politika do 2015. bila izrazito hiperrizična. Prijašnje vlade su se kockale s našom budućnošću, nabijale javni dug na razine koje su potpuno neodržive, iznad 84 posto BDP-a i sad zadnje tri godine koristimo jedan dobar moment u ekonomiji koji se stvorio prije svega zbog turista, više izvozimo, dakle, izvana smo na neki način uvezli taj rast. Nismo mi nešto bitno napravili u ekonomiji, mi smo i dalje loša poslovna destinacija, skupa, itd. tako da ovo čime se Vlada hvali i što je ministar govorio je jedna dobrodošla korekcija, treba pozdraviti korekciju nekih poreza, nešto se napravilo i s doprinosima, doduše premalo.
Ministar najavljuje još smanjenja poreza na dobit - je li to po vama u redu?
Uvijek vam ti tzv. direktni porezi - porez na dobit, porez na plaće, doprinosi - oni uvijek proizvode bolji efekt na rast od ovih indirektnih kao što je PDV. PDV je dobar radi preraspodjele, sigurno će i dio građana s nižim dohocima imati, nadajmo se, jeftinije cijene neke hrane, no suštinski to neće dovesti do nekog ozbiljnog novog zapošljavanja i investicije rasta. Ovi prvi porezi koje smo spominjali, oni su ključni. Zapravo bi trebali apelirati da u sljedećem ciklusu porezne reforme se na to stavi naglasak. Međutim, bojim se da s obzirom na to kreću izbori u sljedeće tri godine da će politika tu raditi kompromise koje ćemo onda moći zvati trulim.
Maloprije smo u emisiji komentirali kako je broj građana sve manji, a broj službenika sve veći, kako je broj djece u školama sve manji, a broj učitelja sve veći, kako je poreznih obveznika sve manje, a proračun je sve veći... Kakav je to makroekonomski fenomen, ima li toga igdje u svijetu?
Nije baš uobičajeno. Postoje, naravno, države koje ne uspijevaju urediti upravljanje svojim javnim sektorom kako treba, nismo mi tu jedini, no to nisu uspješne države. Možete se provlačiti neko vrijeme ako ne upravljate dobro javnim sektorom. Problem upravljanja vam se sad lomi kroz ove plaće upravo. Svi bi htjeli da se masa plaća poveća, i onda se kaže 'mi tu imamo limite, možda trebamo smanjivati tu masu plaća'. To ne znači da se pojedinačne plaće trebaju smanjivati, one mogu i rasti unutar zadanih okvira ako se sustavom dobro upravlja. Ako za nekakav posao za koji treba dvoje ljudi nemate četiri, banalno rečeno. I to se kod nas ne mijenja. Kvaliteta upravljanja javnim sektorom - kad govorimo o reformama, upravo su to reforme. Da budu optimalno organizirane, oni koji dobro rade da budu nagrađeni, a oni koji loše rade dobiju otkaz...
Nekidan ste na ekonomskom labu pisali kako su Slovenci zauzdali troškove države i po BDP-u se približili prosjeku EU, kako su to oni uspjeli, a mi nismo, što to oni imaju, a Hrvati nemaju?
Slovenci su nešto uspješniji od nas naprosto jer su naslijedili veću razinu razvoja i u proteklih 3,4 godine su uspjeli zaustaviti rast državne potrošnje, ali nam ni oni nisu baš neki uzor jer je njihova država relativno neefikasna i relativna velika. Uzore bih prije tražio u Poljskoj ili baltičkim državama koje nemaju tako niske poreze.
Koliko je onda Hrvatska zahvalan makroekonomski case study za ovakvu knjigu?
Hrvatska je zgodan case study ne samo za ovu knjigu nego za mnoge knjige, posebno one iz političke analize i političke ekonomije.
