Amerikanac sa zagrebačkom adresom, Jason Evangelho, za ugledni je američki časopis Forbes izvještavao iz Zagreba nakon povijesnog uspjeha Vatrenih na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Večernji list prenosi dio reportaže u kojoj je Evangelho opisao svoj doživljaj slavlja i objasnio zašto ga je isti "zarazio, ali i posramio".
“Kako je sudac odsvirao posljednji zvižduk označujući pobjedu Francuske nad Hrvatskom od 4-2 u finalu Svjetskog prvenstva, vatromet i uzvici slavlja prolomili su se na mjestu gdje sam gledao utakmicu u kvartu Knežija. Zapravo, prolamali su se iz svakog kuta glavnog grada Zagreba, unatoč toga što je grad bio razumljivo utihnuo i otrijeznio se zadnjih pola sata te utakmice koja je ostavljala bez daha", rekao je.
"Zatvorilo se više dućana nego u Americi za Božić"
Kao Amerikanac, kaže, bio je zbunjen jer je cijeli grad eruptirao u slavlju iako je utakmica završila porazom Hrvatske. Stoga se, kaže, da bi zadovoljio svoju radoznalost uputio na Trg bana Jelačića.
"Stigavši u centar bio sam preplavljen i zbunjenošću i divljenjem. Više je ljudi tamo bilo nego kada je Hrvatska tijesno pobijedila Englesku u napetom polufinalnom meču. Puno, puno više. Cijeli se grad pretvorio u more crvenog i bijelog. Deseci tisuća su navijali, pjevali, pili i pucali od entuzijazma. Da ste se tamo spustili, a ne pratite nogomet, zaključili biste kako je Hrvatska pobijedila na Svjetskom prvenstvu ili da je neki nacionalni praznik. Na neki način tako je i bilo. I nastavljalo se kako sam ovo pisao. Veliki trgovački lanci zatvarali su se ranije u nedjelju kako bi svojim zaposlenicima omogućili da gledaju finalnu presudnu utakmicu. U ponedjeljak je nastupila još veća proslava s još više ljudi kako je hrvatska momčad stigla kući iz Moskve, kladim se da se ovdje zatvorilo više dućana nego ih se zatvara u Americi za Božić", prenosi Večernji list Evangelhove dojmove.
"To morate razumjeti o neslomljivom hrvatskom duhu"
Evangelha je podjednako oduševilo kako su Zagrepčani i građani Hrvatske dočekali nogometaše - ne kao pobjednike ili poražene, već kao heroje. Da bi se tio shvatilo, smatra on, treba razumjeti mentalitet Hrvata i veličinu uspjeha reprezentacije.
"Sa stanovništvom od samo 4,3 milijuna, Hrvatska je najmanjom zemljom koja je igrala u finalu Svjetskog prvenstva od 1950. godine. Ako pratite jednostavnu logiku prema kojoj veća populacija proizvodi veći broj sportaša svjetske kvalitete, to samo po sebi govori dovoljno. Ali hrvatska nacionalna momčad nema niti svoj stadion niti službeni kamp za treniranje. Sjetite se i kako je Hrvatska jako mlada zemlja, koja je službeno nastala 1991. godine. Kapetan momčadi Luka Modrić odrastao je u ratnoj zoni, spoznao kako je njegov voljeni djed ubijen kada je on imao samo šest godina, jeo je grah u skloništu uz zvuk granata, a obiteljska je kuća spaljena do temelja od srpskih militanata", ispričao je.
Svečani doček Vatrenih na Trgu bana Josipa Jelačića 16.07.2018., Zagreb - Docek Vatrenih na sredisnjem gradskom trgu. Hrvatska nogometna reprezentacija osvojila je drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu 2018. u Rusiji. Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL
"Ponos i duh koji ovi ljudi imaju je zarazan"
U svojoj reportaži za Forbes objasnio je zašto je Modrić heroj za Hrvate.
"Pronađite bilo koga u Hrvatskoj otprilike iste dobi kao i Modrić i oni će vam otprilike reći da je to bilo ‘normalno’ djetinjstvo. Znam jer sam s mnogima o tome razgovarao. To morate razumjeti o neslomljivom hrvatskom duhu. Čini se kako ih je rat ujedinio i ojačao ih. Natjerao ih da cijene život i zajedništvo i zajednicu. Modrić, jednom prognanik koji je došao doslovno iz ničega, kome su stalno govorili kako je premali i sramežljiv da igra nogomet, upravo je pomogao da zemlja doživi svoj najveći uspjeh u nogometu. On je ovdje heroj", napisao je.
Praćenje Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj bilo je, kaže, otrežnjujuće i posramljujuće iskustvo, a objasnio je i zašto.
"U Americi ovakve poraze redovito prate neredi, kaos i nasilje. Vidjeti cijelu državu tako ujedinjenu u sportu, vidjeti njen narod tako obavijen slavljem i srećom nakon nečega što se može označiti teškim porazom? Znati da doslovno svi koje sretnete na cesti ne samo da znaju što se dogodilo, nego su još ekstatični i tretiraju sve kao Božji dar. To je jednostavno inspirirajuće. Poruke čestitanja koje vidite na Twitteru i Facebooku nisu jednodimenzionalne. To je i stvarni život. Fotografije koje vidite uz ovaj članak nisu odabrane kako bi se dokazala njegova poanta. One su tek veća, gušća reprezentacija hrvatskog stava u ovom trenutku. Ponos i duh koji ovi ljudi imaju je zarazan. Kladim se da će Hrvatska slaviti još dugo nakon što se utišaju tulumi u Francuskoj", napisao je oduševljeni zagrebački Amerikanac.
