SAD su, piše Novi list, zasad skromno krenule s izvozom vlastitog prirodnog plina, no budući da je skuplji od onog ruskog, postavlja se pitanje tko bi ga uopće kupovao s budućeg terminala na Krku.
Američki plin nema šanse pored ruskoga
Mnogim europskim državama osim niže cijene plina važni su i dobri odnosi s Rusijom. U Austriji, recimo, ne žele izgubiti status plinskog čvorišta za ruski plin. Njemačka je započela gradnju plinovoda Sjeverni tok 2 za dodatne količine ruskog plina, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već je kazao da njegova zemlja neće kupovati višestruko skuplji plin s Krka.
"Mi smo spremni primiti najjeftiniji i najbolji plin od koga bilo. Pet godina su nam govorili o jeftinijem plinu preko Krka, ovoga ili onoga, ali to bi bilo dvostruko skuplje. Poslije pet godina smo se vratili na početak. Nećemo kupovati duplo skuplji plin", kazao je Vučić u nedavnom razgovoru za ruski Sputnik.
Iako se govori da se u Europi zahuktava plinski rat Rusije i SAD-a, strani analitičari uvjereni su da američki plin ovdje nema puno šanse spram ruskog.
EU će u budućnosti trebati sve više plina
No, prof. Igor Dekanić s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu vjeruje da će američki plin vremenom biti jeftiniji te da je LNG terminal na Krku svakako potreban Hrvatskoj radi diverzifikacije dobavnih pravaca plina, koji ne mora dolaziti samo iz SAD-a. Osim toga, kaže, EU će u budućnosti trebati sve više plina.
"LNG je uvijek skuplji zbog transporta, budući da ga treba ohladiti na minus 162 stupnja, i tako, u tekućem stanju, transportirati na duge staze. Činjenica je, međutim, da se ukapljivanjem i količina plina smanjuje za 600 puta u odnosu na plinovito stanje. Pukne li negdje plinovod, ili Rusija zavrne "slavinu", LNG je alternativa. Kapacitet našeg terminala, koji će biti do najviše tri milijarde kubika godišnje, dovoljan je za hrvatske potrebe, ali će potrebe za njim imati i drugi. EU tržište plina zanačajno raste, potrošnja je za njim prošle godine porasla za više od sedam posto u odnosu na godinu prije, a od 2014. za 12 posto. Državama EU-a ponovno treba oko 430 milijardi kubika godišnje, pri čemu sama EU proizvodi oko 120 milijardi, iz Norveške se uvozi oko 80 milijardi, 200-tinjak milijardi kubika dolazi iz Rusije, a ostatak od oko 30 milijardi sa LNG-eva u Italiji i Španjolskoj, Velikoj Britaniji", kazao je Dekanić za Novi list.
SAD daju Europi jamstva, a i same uvoze plin
Iako Hrvatska i sama proizvodi plin, ta je proizvodnja sve manja i ubuduće ćemo biti sve više ovisni o uvozu. Plin se sada uvozi iz Rusije preko Mađarske i Slovenije, a ubuduće i preko Njemačke i Austrije. Dekanić tvrdi da projekt plutajućeg terminala nije preskupa investicija.
"Ukapljeni prirodni plin jest najskuplji, ali je Europi potreban, i zato ćemo imati kupce na Krku. Najskuplji je energent onaj kojeg – nema", kaže Dekanić za Novi list dodajući da će cijena američkog ukapljenog plina (koji općenito ovisi o cijeni nafte) vremenom pojeftiniti.
Milijardu kubika plina koliko su SAD prošle godine prodale u Europi djeluje beznačajno u odnosu na 200 milijardi kubika koliko stiže iz Rusije. Unatoč tomu, Trump Europi obećava energetsku sigurnost zahvaljujući američkom plinu, iako proizvodnja američkog plina pada već dvije godine, a i same SAD najvećim dijelom uvoze plin. Predviđa se da bi već do 2020. godine SAD trebale biti treći najveći izvoznik LNG-a. Usto će vjerojatno ići i snažni američki pritisci na Europu. Ne teba zaboraviti da su SAD u lipnju nametnule nove sankcije Rusiji (zbog aneksije Krima) koje ovoga puta uključuju i kažnjavanje zapadnih tvrtki koje budu uključene u projekt Sjevernog toka 2.