Bez obzira na to što su mnoge olakšice ukinute, pa se tako povrat, primjerice, više ne može ostvariti na račun premije životnog osiguranja ili gradnje prve nekretnine, milijardu kuna još uvijek je respektabilan iznos koji će biti raspoređen na otprilike 600.000 građana.
Prosječno bi to trebalo iznositi nešto više od 1.600 kuna po poreznom obvezniku. Taman za jednomjesečne režije u proljetnom razdoblju. Tako, međutim, neće biti. Mnogi porezni obveznici neće dobiti ni lipe, premda su porez uredno prijavili, te još urednije pravo na povrat novca ostvarili. I nemaju se komu žaliti.
Tako se Slobodnoj Dalmaciji obratila i skupina radnika koje je prvo poslodavac počeo zakidati na plaći, a potom ih se odrekla i država. Poslodavac nemoćno širi ruke i žali se na svoje nelikvidne poslovne partnere, a država mudro šuti i pravi se da ne vidi radničku muku.
A kako sada stvari stoje, i ove će godine neisplaćeni ostati deseci milijuna kuna.
Nakon dvije godine 'piši propalo'
''Najradije bih tukao glavom o zid. Gazda je dužan porez državi i zbog toga ja ne mogu dobiti svojih deset tisuća kuna povrata. To su moje dvije mjesečne plaće i ne treba vam ni govoriti koliko bi mi značilo da ih dobijem'', jada se zaposlenik tvrtke sa šireg splitskog područja.
Zakon je jasan. Dokle god tvrtka za koju radnik koji je ostvario pravo na povrat poreza radi ili je radio barem jedan dan u protekloj godini - uzalud vam, dakle, ako ste sve preostale dane radili za urednog poslodavca - ne podmiri svoja dugovanja prema državi, dotle ni radnik ne može dobiti svoj novac. Rok za isplatu je dvije godine, a nakon toga - piši propalo.
