A da prodamo Keruma BBC-u?

Tržište reality-showova je toliko naraslo da čak i ozbiljni BBC snima reality pod nazivom „I am hotter then my daughter“.

26.2.2010.
11:06
VOYO logo

Gledanje prijenosa sjednica Gradskog vijeća, sve je češći oblik zabave splitske mladeži. Stvar podsjeća na gledanje Hajdukovih gostovanja u nekim boljim vremenima. Ekipa, uglavnom nezaposlena, okupi se oko TV, kupe se pive i grickalice i spektakl može početi. Čeka se sljedeći potez velemajstora Željka. Onda Željko o lošem stanju splitskih prometnica kaže: „Možete misliti kako je meni voziti Ferrari po tim rupama...“ i ekipa se ispiša po podu od smijeha.

Na toj točki moraš priznati – radi se o vrhunskom TV–sadržaju. Naprosto ne postoji scenarist, karikaturist, satiričar koji može nadmašiti hrvatski politički život i njegove aktere. Kerum je to shvatio pa je izjavio sljedeće: „U Hrvatskoj ima preko 50 TV postaja i ona koja to želi neka plati. Od ovoga se može napraviti emisija od sat, sat i po, koja bi sigurno bila jako gledana.“ Ideja je toliko genijalna da me čudi zašto ga Ivo Josipović nije uvrstio među gospodarske savjetnike.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A evo i zašto. Indsutrija proizvodnje sadržaja jedna je od najbrže rastućih u svijetu, a unutar nje je industrija zabave među vodećima. Pa kad smo već uništili sve vrste i oblike industrije kojima smo se do sada bavili, ajmo se bacit na industriju zabave i ponuditi zahtjevnom svjetskom tržištu autohtoni domaći proizvod – likove i djela s domaće političke scene. Ljudi poput Keruma, Bandića, Glavaša, a i samog Josipovića, u tom su kontekstu, neviđeni razvojni potencijal. Samo ga treba prepoznati.

Kako bi to konkretno izgledalo? Evo recimo, tržište reality-showova je toliko naraslo da čak i ozbiljni BBC snima reality pod nazivom „I am hotter then my daughter“. Da je bilo mudrosti u našoj gospodarskoj diplomaciji i malo pregovaračkog umijeća, taj show se mogao zvati „Me and my sister running a city“, a o iznosima koji bi za TV-prava sjeli u splitski gradski proračun, ovako možemo samo maštati.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

- Wait a second! – pitao bi zapanjeni britanski gledatelj suprugu koja pilji u TV. – This chick that screams all the time, she`s the sister of that curly guy? - Yes! – odgovorila bi supruga – And he`s city mayor! - Unbeliveable! – odgovorio bi tip i otišao po grickalice – I must watch this!

Uskoro bi se u priču uključio i Maxis, jedna od vodećih firmi u industriji video-igara, poznat po takozvanim sim-igrama pa bi se na policama dućana širom svijeta, našlo posebno izdanje igrice Simcity u kojem bi igrač bio gradonačelnik Splita i bavio se raznim infrastrukturnim problemima. Recimo, vrtićima. „If you want to call your friend Livaja to finish the work regarding the kindergardens, press Enter!“

Naravno, globalna publika je vrlo zahtjevna pa postoji mogućnost da joj i ovaj show i ova igrica jako brzo dosade. Onda bi im naša gospodarska diplomacija ponudila nastavak - još brži, još luđi, još zabavniji!

- What?! – pitao bi zapanjeni predstavnik BBC-a – This can be even crazier?! - Of course it can! – rekao bi ponosno naš pregovarač.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kerum u Splitu, Bandić u Zagrebu, Jambo u Metkoviću i Glavaš u Osijeku osnivaju svaki svoju regionalnu stranku i sa zajedničkom listom idu na parlamentalne izbore. Show bi pratio njihovu zajedničku predizbornu kampanju i zvao bi se – The Incredibles.

- Why is that guy on the screen? – pitao bi zapanjeni britanski gledatelj suprugu pred TV-om. - He is on videolink. - Why? - Well, he is convicted getaway war criminal, he`s calling from Bosnia and Herzegovina. - And he`s running for parliament? – čudio bi se ovaj. - Yes! I am telling You, this is the best show I`ve ever watched!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Oko prava na video-igricu bi onda zaratili Maxis i Activision jer bi Activision, poznat po first person shooterima (pucačina iz prvog lica), želio ekskluzivno pravo na Glavaša, njegove ratne poduhvate i bijeg u Bosnu. Naravno, prodali bismo sve to Activisionu i tako otvorili pregovore za prava za najbolju pucačinu svih vremena. Počinje tako što mladić iz pitoresknog mediteranskog gradića bježi od zlih komunista i prijavljuje se u legiju stranaca i... The rest is legend!

Na kraju cijele te priče, na red bi došla i profinjena, visokoobrazovana globalna publika koja sve te silne „prizemne likove i način njihovog komuniciranja nalazi odbojnima“. I na tom polju konja za trku imamo. Show bi se zvao „The President musician“.

- I don`t understand one thing... – rekao bi zapanjeni lord od Nečega gledajući našeg Ivu kako svira. - Yes, darling? – odgovorila bi supruga. - Why is he playing his opera to his economy advisors? - Well, the opera is about corruption, and he wants to hear the opinion of the experts.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču