Hrvatska se danas prisjeća žrtava najvećeg srpskog logora tijekom Domovinskog rata u vukovarskom Veleprometu kroz koji je prošlo deset tisuća ljudi. Djeca, roditelji, suborci poginulih odali su im počast na 30. obljetnicu od njihova stradanja.
Rane onih koji su teror u logoru preživjeli ne može zaliječiti nikakvo vrijeme, a s tugom se danas miješa i ljutnja jer za zločine nema odgovornih. Irena Pirjać za RTL Danas.
Stopama svoje djece, roditelja, prijatelja, suboraca, koji su nakon pada Vukovara zatočeni i pogubljeni, hodali su danas kako bi svim vukovarskim žrtvama zahvalili što su živi i slobodni. S molitvom na usnama, 30 godina nakon strave koju su prošli bol ne jenjava.
Previše je rana. Neke su zarasle, neke polako prestaju boljeti a neke neće nikada.
Sablasni limeni hangari logora Veleprometa nemilosrdno svakodnevno podsjećaju na strašne dane provedene u zatočeništvu. Krici i pucnjevi miješali su se s glazbom i veseljem krvnika, prepričavaju žrtve mučnih zločina.
"Nas 12 smo izdvojeni. Ovdje, uza zid, preko puta hangara. Divljač za odstrel. Od nas 12 u nekih dva, dva i po sata petorica su izdvojena ispred nas. Pred nama dotučeni, ubijeni", ispričao je Ivica Azenić, preživjeli s tog mjesta.
"Preko puta su nas vodili u one hangare. Pa su izdvajali. Ja sam moju kćerku pokrivala dekom da je nitko... Ona je ipak 16 godina curica. Tako da je sačuvam. I fala Bogu, sačuvala sam je", ispričala je Adela Užarević, još jedna od preživjelih.
Kroz Velepromet je prošlo deset tisuća ljudi. Mnogi su silovani i mučeni. 700 je pogubljeno.
Najmlađi dečkić ubijen ovdje je imao 14 godina. Htjeli su mu brata ubiti. Onda je on kukao, plakao. onda su ostavili brata starijega i odvezli njega i ubili ga. 14 godišnje dijete.
200 je pogubljeno na današnji dan te 91. a za 62 se još uvijek traga. Nade gotovo više i nema.
Cijeli prilog komemoracije pogledajte ovdje:
