Net.hr vam predstavlja svoj vremenski stroj koji će vas svakoga dana voditi kroz povijest sporta, u različite dijelove svijeta. Zaplovite s nama u dane kad je Pele igrao na Maksimiru, zašto se u Hrvatskoj počeo igrati hokej, što je bilo Del Pieru da Bokšiću ukrade auto, zašto je Divac varao na Gripama, kako su Dinamo i Hajduk rušili engleske velikane...Do 1950. godine i gradnje brazilske Marakane Hampden park je bio najveći stadion na svijetu, kapaciteta preko 140 tisuća gledatelja. Sagrađen još 1903. s igralištem ispod zemlje i golemim stajaćim tribinama bio je dom škotskog nogometa, dom kluba Quenns, sjedište Saveza, a danas je u njemu i proslavljeni nogometni muzej u kojeg hodočaste nogometni zaljubljenici iz cijelog svijeta.

Sad pažljivo, da vidite kakvo je značenje imao taj stadion. Pobjedu Engleza 3:1 protiv Škotske baš na tom Hampden parku vidjelo je rekordnih 149.547 gledatelja(!). Dakle, i tada je bilo brojača na ulazu, a do brojke od 150 tisuća ljudi na utakmici nedostajalo je još 453 gledatelja.

Iste godine na klupskoj prvenstvenoj utakmici Celtica i Aberrdena bilo je 146.433 gledatelja što je europski rekord, baš kao i prethodna međunarodna utakmica reprezentacije Engleske i Škotske.

Ne tako davno u okviru Kupa UEFA-e dvoboj Celtica i Leeds Uniteda, 1970. godine, nazvan i "bitkom za Britaniju" gledalo je 136.505 gledatelja. I to je europski rekord u klupskim međunarodnim utakmicama.

Na ovome stadionu igrane su i brojne znamenite utakmice, pa i finale Kupa prvaka Real Madrida i frankfurtskog Eintrachta, 7:3 za Real, ali i finale Lige prvaka Real – Bayer Leverkusen 2002. godine s onim čuvenim golom Zidanea.

Stadion je renoviran devedesetih godina prošlog stoljeća, zbog sigurnosti, danas prima tek nešto više od 50-ak tisuća gledatelja i po UEFA-inim kriterijima jedan je od desetak stadiona u Europi s "pet zvjezdica".

U škotskom svakodnevnom narječju poznata je uzrečica Hampden roar, u slobodnom prijevodu hampdenska buka.

Riječ je o specifičnom zvuku sa stadiona koji se čuje i kilometrima unaokolo, napose to datira iz prethodnog razdoblja kad je svako malo na stadionu bilo preko sto tisuća navijača. Neki su čak i mjerili taj zvuk i na izvoru je bio snažniji, kako su naveli, od rike topovske paljbe u poznatoj bitci Prvog svjetskog rata, na Marni.

Na kraju recimo i da je na tom stadionu dvaput debitirao Maradona. Kao igrač Argentine i kao izbornik Argentine!

Hrvatska je dvaput igrala na tom stadionu, u kvalifikacijama za SP 2002. godine za Japan i Južnu Koreju, bilo je 0:0. S Izbornikom Jozićem bitan bod za put u Aziju osvojila je ova postava: Pletikosa, R.Kovač, Jarni, Soldo, Štimac, Tudor, Tomas, Prosinečki, Stanić, Živkovic, Balaban. Igralo se na Hampden parku i lani u prijateljskoj utakmici kad je bilo 1:1.

Reprezentacija bivše države, Jugoslavije, na tom stadionu je doživjela jedan od najtežih poraza uopće, 6:1, još 1984. godine. Vokkri je zabio za 0:1, a onda je uslijedio potop i to u sastavu: Pantelić (od 46. Stojić), Miljuš, Baljić, Ješić, Matijević (od 65. Jozić). Radanović, Bahtić, Slišković Vokkri (od 46. Pančev), Georgijevski (od 46. Gračan), Batrović, s izbornikom, smiješnim Veselinovićem. "Ubio" ih sam Kenny Dalglish...

arti-201001010157006 arti-200912300258006 arti-200912280791006 arti-200912260071006 arti-200912240452006 arti-200912230672006 arti-200912220660006 arti-200912220402006 arti-200912200062006 arti-200912200241006 arti-200912190055006 arti-200912180002006 arti-200912160235006