Net.hr vam predstavlja svoj vremenski stroj koji će vas svakoga dana voditi kroz povijest sporta, u različite dijelove svijeta. Zaplovite s nama u dane kad je Pele igrao na Maksimiru, zašto se u Hrvatskoj počeo igrati hokej, što je bilo Del Pieru da Bokšićuukrade auto, zašto je Divac varao na Gripama, kako su Dinamo i Hajduk rušili engleske velikane...Taj legendarni Hajdukov strijelac i danas se spominje u sjećanjima klupskih navijača, toliko emotivno i sjetno da mu se praktički ne zamjera nagli odlazak u Sjedinjene Američke Države, zapravo bijeg iz kluba i zemlje, koji je šokirao tada ne samo nogometnu javnost. Pobjegao je sa starletom iz Starta, Moni Kovačić s kojom kasnije nije ostvario dugotrajniju emotivnu vezu.
Slaviša Žungul jedan je od najvećih igrača kojeg je Hajduk imao, neminovno. Rođen je 1954. godine u Požarevcu, u Srbiji, a s obitelji se kao dječak doselio u Kaštela. Nogomet je počeo igrati u Jugovinilu i brzo su ga zamijetili Hajdukovi ljudi.
U mladim naraštajima Hajduka brzo je primjećen i prekomandiran u prvi sastav, još kod trenera Branka Zebeca 1972. Godine. Bio je strijelac najjačeg kalibra, neprimjetan, ali uvijek spreman za egzekuciju. Nekad su ga novinari zvali 'nevidljivim', jer cijelu utakmicu ne bi primio loptu, a zabio bi tri gola. Na dodir, postavljanje, njuh, instinkt...
Za Hajduk je odigrao 303 utakmice i zabio 176 golova. Bio je praktički desno krilo koje je voljelo bježati u sredinu. S Hajdukom je osvojio tri naslova i četiri Kupa, a 14 puta je igrao za jugoslavensku reprezentaciju igrao bi i više da nije pobjegao u Ameriku. Jer, u Hajduku se osjećao oštećenim, želio je stan, nije ga dobio, kažu priče... Pobjegao je u Arrowse iz New Yorka, bio je najbolji igrač godinama u američkog malog nogometa, nastupao je za San Diego Sockerese, Tacomu i bio rekorder po postignutim golovima. Slovio je kao 'stručnjak' za golove od mantinele, s kojom se tada igralo preko velike bare. Sad je nastanjen u Kaliforniji, navrati i u Split, iako rijetko...
Da bismo opisali kakav je Žungul bio tip igrača evocirat ćemo sjećanja na jednu kolovošku utakmicu Hajduka protiv Crvene zvezde na Starom splitskom placu.
Igralo se obostrano oprezno, s obje strane, a nakon određenog vremena publici je na zub došao poprilično neaktivan Žungul. Nepokretan i suzdržan, brzo ga se optužilo da kao Srbin tankira za Crvenu zvezdu čiji je, kao, bio navijač. Povici su bili sve glasniji i opakiji, a Žungul je bio još neaktivniji. Igrala se 86. Minuta, kad je Slaviša dao gol, onako neprimjetan ušuljao se iza obrane Beograđana i samo malim dodirom svladao vratara Ognjena Petrovića. Oduševljenje na stadionu ubrzo je zamijenio i smijeh. "Vidiš kakav je kad ga se nagazi", komentiralo se, no Žungul je uvijek igrao tako. Kao Gerd Müller, skrivao se da bi se pokazao u jednom jedinom trenutku.
Koliki je uzor Žungul bio mnogim sportašima svjedoči i izjava čuvene košarkaške sedmiceToni Kukoča:
On veli: "Moj uzor kao dječaku nije bio košarkaški, nego nogometni. Iz ljubavi prema nogometu i Hajduku, bio je to Slaviša Žungul i njegov broj 7; to je razlog što ja nosim sedmicu. Taj Žungul nikad nije izgledao naročito lijepo, uvijek mu je kosa bila raščupana, ali sama njegova pojava na terenu je mene impresionirala. On ne bi puno trčao, ali kad je neka akcija, ti znaš da će on biti tu i postići gol. To sam ja sam sebi rekao, za sve što radim, moram biti na pravom mjestu u pravo vrijeme".Zanimljiva je i Žungulova opservacija čuvenih Hajdukovih eliminacija iz europskih kupova, protiv Sant-Ettiena nakon splitske 4:1 pobjede poraz 1:5 u Francuskoj i protiv PSV Eindhovena, nakon 2:0 u Splitu užasnih 0:3 u Eindhovenu.
"Nisam se slagao s Ivićem, mi smo u uzvratnim utakmicama igrali bunker, a imali smo napadačku momčad. Morali smo dati koji gol, a ne čuvati prednost, to je koštalo tu generaciju možda i naslova europskog prvaka“, rekao je Žungul tijekom posljednjeg boravka u Splitu.
Prethodni vremeplovi:
