arti-201006290664006Urugvaj je izabran kao domaćin prvog svjetskog prvenstva ponajprije zbog činjenice da je bio olimpijski prvak 1928. godine u Amsterdamu, ali i da je 1930. godine slavio i stogodišnjicu nezavisnosti. Napomenimo da se već tada znalo kako na Olimpijskim igrama 1932.godine u Los Angelesu neće biti nogometnog turnira, jer nogomet nije uopće bio popularan u SAD.
Inače, u većini europskih zemalja nisu bili zadovoljni što se prvenstvo održava tako daleko, pa su mnoge zemlje i odustale od dugotrajnog putovanja prekooceanskim brodovima. Naposljetku, u Urugvaju se okupilo tek 13 reprezentacija koje su bile smještene u četiri skupine, bile su tu četiri europske reprezentacije i devet iz Južne i Sjeverne Amerike. Brodovima su stigle momčadi iz Belgije, Francuske, Jugoslavije i Rumunjske.
Jugoslavija je bila u skupini s Brazilom i Bolivijom i bila najbolja. Dobila je Brazil s 2:1, te Boliviju 3:0, te se tako plasirala u polufinale koje su još izborili Urugvaj, Argentina i SAD. Jugoslavija je u polufinalu bila sučeljena domaćinu Urugvaju. Već na prvom prvenstvu koje je inače obilovalo sudačkim previdima i nepravdama, 'ajde nešto slično kao danas na zadnjem prvenstvu, domaćin je bio favoriziran, te je Jugoslaviji nakon što je povela pogotkom Sekulića potom poništen regularan pogodak. Urugvajci su nošeni sudačkom pomoći preokrenuli rezultat i na kraju pobijedili s uvjerljivih 6:1.
U drugom polufinalu Argentina je isto tak uvjerljivo svladala SAD, identičnim 6:1 rezultatom.
Finale: Urugvaj - Argentina 4:2 (1:2)
Urugvaj: Ballestrero, Mascheroni, Nasazzi, Andrade, Fernandez, Gestido, Dorado, Scarone, Castro, Cea, Iriarte.
Argentina: Botasso, Della Torre, Paternoster, J. Evaristo, Monti, Arico Suarez, Peucelle, Varallo, Stabile, Ferreira, M. Evaristo.
Strijelci: 1:0 Dorago (12), 1:1 Peucelle (20), 1:2 Stabile (37), 2:2 Cea (57), 3:2 Iriarte (68), 4:2 Castro (89)Veliki finale na posebno sagrađenom stadionu Centenario pred 90 tisuća gledatelja isto je bio pun kontroverznosti. Utakmica je kasnila jer se vodstva momčadi nisu mogla dogovoriti s kojom će se loptom igrati, urugvajskom ili argentinskom. Morao je posredovati i sam Jules Rimet koji je odredio da se prvo poluvrijeme igra s urugvajskom, a drugo s argentinskom kožnom mješinom.
Argentinci su vodili 2:1 na poluvremenu, na kraju je Urugvaj zadnji zvižduk dočekao s 4:2 prednošću. Slavlje Urugvaja je bilo veliko, odmah je drugi dan proglašen praznikom, dočim je u Argentini zavladao kaos, svjetina je napala urugvajska veleposlanstvo, konzulate i trgovine.
Najbolji strijelac prvenstva bio je Stabile iz Argentine s osam postignutih zgoditaka.
