Splitsko-zagrebačko-zadarska posada u sastavu Igor Francetić, Tihomir Franković, Tomislav Smoljanović, Nikša Skelin, Siniša Skelin, Krešimir Čuljak, Igor Boraska i Branimir Vujević s kormilarom Silvijom Petriškom doveslao je do najvećeg uspjeha hrvatskog veslanja na Olimpijskim igrama.
Početak utrke obećavao je, budući da je hrvatski osmerac startao kao drugi, odmah iza Britanaca, a ispred Talijana, Australaca, trostrukih svjetskih prvaka Amerikanaca i Rumunja. Na prolazu od 500 metara Hrvati su držali drugu poziciju, uz zaostatak od šezdeset stotinki za Britancima. Na 1000 metara razlika se potom popela na 1.11 sekundi, dok su se Talijani i Australci opasno približavali. Pet stotina metara prije cilja hrvatski osmerac i dalje je držao drugo mjesto, no Australci su jako povećali broj zaveslaja, vrlo brzo prešli hrvatski čamac, a opasno su priprijetili i Talijani, koji su 150 metara prije cilja čak i prešli hrvatski osmerac. No na kraju su Hrvati u cilj ušli kao treći, iza pobjednika Britanaca i srebrnih Australaca, sa samo 52 stotinke ispred Talijana. U ovakvoj konkurenciji bronca je pravo čudo jer od svih finalista jedino hrvatski osmerac nije, do Sydneyja, imao medalju s velikih natjecanja. A u Sydneyju nije bilo branitelja naslova iz Atlante Nizozemaca, srebrnih Nijemaca i brončanih Rusa s posljednjeg Svjetskog prvenstva.
"Bojao sam se cijelo vrijeme, jer su mi izgledali nekako tromiji nego u kvalifikacijama. Počeli smo oštro, na svu sreću ne i previše, a na kraju je ispalo da su i svi ostali imali istu taktiku kao i mi. Zadržali smo optimalan ritam do kraja, u utrci u kojoj je svatko mogao biti pobjednik. Bojao sam i zbog činjenice da pet veslača i kormilar dosad nisu bili na Olimpijskim igrama, ali smo izdržali. Sada je na nama da održimo osmerac kao instituciju na ponos hrvatskog veslanja i tu nas očekuje dosta posla", izjavio je izbornik reprezentacije Srećko Šuk.
"Pratio sam zadnjih 100 metara, najdužih u mom životu, zajedno s ostalim trenerima i nije mi bilo svejedno kada su nas Talijani prešli na 150 metara. Bila je to grandiozna utrka, više se nije moglo jer svi su dali maksimum. Sada smo za hrvatsko veslanje postavili nemjerljivo visoke norme, koje ćemo u svakoj narednoj utrci morati opravdati. Čeka nas puno posla," bile su riječi trenera osmerca Igora Čulina.
"Prvih 100 metara bilo je fantastično, čak smo se borili s Britancima za vodstvo. No, onda je ponestalo snage i u cilj smo ušli potpuno iscrpljeni jer se veslalo bez kalkulacija, na sve ili ništa. Velika je stvar uopće doći na Olimpijske igre, a uzeti medalju - pa to je san", izjavio je Tihomir Franković, koji je s Igorom Boraskom 1996. u Indianapolisu bio svjetski prvak u dvojcu bez kormilara.
"Zadovoljni smo broncom, držim da ćemo tek za nekoliko dana shvatiti što smo napravili. Možda smo i mi sami, a pogotovu javnost u Hrvatskoj, očekivali i više od ove utrke, ali objektivno Britanci i Australci su jači. Talijani su nas iznenadili, kasno smo ih primijetili jer nismo baš obraćali pažnju na njih. Ove godine smo ih tukli i za desetak sekundi, a oni su se očigledno dobro pripemili za Sydney. Zato mi je draže što smo ih pobijedili za pola sekunde," prve dojmove sređivao je Branimir Vujević.
"Krenulo je i dobro i sretno završili. Ritam je odlično držao naš štroker, a ja sam samo određivao kada idemo dolje ili gore s ritmom. Iznimno sam sretan jer sam bio najneiskusniji i najmlađi kormilar u finalnoj utrci. Talijani? Pa krv bi pustili, ali ne i njih ispred sebe, to budite sigurni. Nije im lako, evo gotovo svi plaču," nije skrivao osjećaje kormilar Silvijo Petriško.
Ovo je druga hrvatska medalja u Sydneyju nakon zlata Nikolaja Pešalova u dizanju utega, sedma otkad Hrvatska samostalno nastupa na Olimpijskim igrama. Brončani osmerac pridružio se na taj način zlatnim rukometašima, srebrnim košarkašima i vaterpolistima, te teniskim broncama Gorana Ivaniševića i para Ivanišević-Prpić.
Iako je hrvatski osmerac osvojio treće mjesto i brončanu medalju, hrvatsko veslanje ipak je izborilo i zlatno odličje u "kraljevskoj disciplini" veslačkih nadmetanja u Sydneyju. Među osmoricom slavljenika u britanskom čamcu nalazio se i 26-godišnji Zagrepčanin Luka Grubor. Posada "Blue Boata" od samog je starta povela i sigurnim veslanjem stigla do prve britanske pobjede u osmercu od 1912. godine.
"Sva se bol istog trenutka pretvorila u olakšanje. U tih nekoliko sekundi nakon ulaska u cilj doživjeli smo nešto nevjerojatno. U tom trenutku osjećali smo se poput Supermena," izjavio je Grubor, koji je sa svojim prvim veslačkim koracima počeo u Zagrebu. Iako je britanska posada imala problema u kvalifikacijama izgubivši od Australaca, nitko od novih britanskih "heroja" nije sumnjao u uspjeh.
"Usprkos problemima u kvalifikacijama, vjerovali smo kako možemo do medalje. Naporno smo vježbali i radili nekoliko godina, i finalu smo pružili herojski napor kako bi izborili zlato," dodao je Grubor.
Kao teenager Grubor se bavio tenisom i skijanjem, no već nakon prvog treninga zaljubio se u veslanje. Prije odlaska na Oxford 1993. godine nastupao je za hrvatsku vrstu na Svjetskom prvenstvu do 23 godine i u posadi četverca "bez" osvojio četvrto mjesto. Godinu dana poslije u istoj disciplini nastupio je i na Svjetskom prvenstvu, a 1995. godine prešao je u osmerac. Nakon neuspjelog pokušaja u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Atlanti, napustio je Hrvatsku i otišao na Otok. Svoj premijerni nastup za britansku vrstu imao je na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, gdje je s posadom četveca osvojio osmo mjesto, no već godinu dana kasnije s osmercom je na smotri najboljih posada svijeta doveslao do srebrne medalje.
