Tek sada, s 29 godina, Pep Guardiola na Euru 2000. napokon ima priliku ostatku svijeta pokazati pravu vrijednost svoje jednostavne, no razoružavajuće učinkovite nadarenosti. U srijedu je proglašen najboljim igračem utakmice, nakon izvrsne igre u nevjerojatnoj pobjedi Španjolske protiv Jugoslavije. Površnom promatraču možda se to čini neobičnim izborom, budući da se najviše pohvala očekivalo za dvostrukog strijelca Alfonsa. Guardiola je rijetko izlazio iz svoje zone djelovanja na sredini terena, ostavljajući svojim suigračima prostora za prodor prema Kralju, te je radije zatvarao prostor nego napadao u trenucima kada su Jugoslaveni bili u posjedu lopte. No, upravo taj ležeran način kojim se kretao po terenu skrivao je jednako velik doprinos, kakav imaju Patrik Vieira u Arsenalu ili Roy Keane u Manchester Unitedu.

"Što se mene tiče, uopće nema sumnje", izjavio je prošlog tjedna Realov napadač Raul. "Guardiola je najvažniji igrač Španjolske već godinama. Njegov položaj uopće ne dolazi u pitanje". Španjolci su toga svjesni već deset godina, otkako je Guardiola izašao iz Barceloninog podmlatka. Guardiola je u dresu momčadi s Camp Noua igrao još uz Ronalda Koemana, u finalu Kupa prvaka 1992. godine protiv Sampdorie. Iste je godine dobio zlatnu medalju na "domaćim" Olimpijskim igrama.Tadašnji trener "Barce", Johan Cruyff, nastavio je graditi momčad s njim u središtu, pretvarajući ga iz nadarenog, ali bezopasnog nogometaša, u svestranog "playmakera" koji je već tako dugo bio "srce Barcine momčadi". Prvi nastup za reprezentaciju Guardiola je imao 1992. godine u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo protiv Sjeverne Irske. Na prvenstvu u Sjedinjenim Državama s jednim postignutim golom pridonio je španjolskoj pobjedi protiv Bolivije.Bio je to Guardiolin posljednji nastup na nekom većem natjecanju, budući da ga je Javier Clemente izostavio iz momčadi koja jenastupila na EURU 1996., a ozbiljna ozljeda koljena udaljila ga je od nastupa na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.

Guardiolina ozljeda pogodila je i Barcelonu, koja je bez njega ispala iz Lige prvaka te u prve dvije sezone Van Gaalove vladavine nije prošla u drugi krug natjecanja.Kada se početkom sljedeće sezone vratio u momčad, Barcelona je izgledala sasvim drugačije. "Prokrstarili" su kroz dvije skupine neporaženi. Vrhunac je bila zadivljujuća pobjeda protiv Arsenala na Wemblyju(4:2), kojom je "dirigirao" briljantni "Barcin" kapetan.I u reprezentaciji Guardiola je odmah ostavio vidljiv trag. U svojoj prvoj "povratničkoj" utakmici, u ožujku 1999. godine, "nadgledao" je austrijski potop (9:0), a njegovu igru priznato trenersko ime u Španjolskoj Radomir Antić opisao je "veličanstvenom".

Tek kada se u Barcelonine redove krajem prošle sezone uvukao umor, forma momčadi je pala. Isto se dogodilo i španjolskoj reprezentaciji. Guardiola također nije bio u velikoj formi u susretu u kojem je Španjolska izgubila od Norveške s 1:0. Španjolski su mediji njegovo mjesto u ekipi dovodili u pitanje, no izbornik Jose Antonio Camacho vjerovao je u njega, za što je na kraju i nagrađen. Nakon ponovnog pronalaženja sposobnosti određivanja ritma napada svoje momčadi, dodavanja lopte pravom brzinom i širenja igre na oba krila, Guardiola je zadržao Španjolsku "u bubnju".Naposljetku, njegovo izvrsno dodavanje iz dubine terena, koje je Ismael Urzaiz proslijedio Alfonsu, a ovaj zabio pogodak, zaslužno je za nevjerojatnu pobjedu protiv Jugoslavena."Za mene nikad nije bilo sumnje. On je veliki igrač, a veliki su igrači tu kako bi pokazali svoju kvalitetu u važnim utakmicama", izjavio je Camacho.