Uža specijalnost gitarista Rya Coodera je Etno glazba, naročito blues. Gitaru je učio u New Yorku kod legendarnog Slijepog Garyja Davisa, 1964. Svoje znanje prenio je i Keithu Richardsu naučivši ga kako ispravno naštimati gitaru. Većini filmofila najpoznatiji je po otegnutom gitarskom akordu Ťskinutomť iz pjesme legende gospel-bluesa, Slijepog Willieja Johnsona. Taj je akord kasnije upotrebljen u ranijem Wendersovom filmu Pariz, Texas.
Film obrađuje strastvenu kubansku glazbu, nastalu od pjevanja campesinosa, berača trske. Upravo ta glazba dugi niz godina bila je jedan od glavnih aduta kubanske turističke industrije.
S komunističkom revolucijom Fidela Castra sve je otišlo u nepovrat, a legendarni glazbenici povukli su se u prosječan svakodnevni život. Čak se više nitko ne sjeća ni gdje je uopće bio legendarni društveni klub Lijepi pogled po kome je cijeli projekt dobio ime.
Ipak, rođeni izvođači nikad ne zaborave kako se sklada dobra glazba. To su dokazali, čistači cipela, umirovljenici i kućanice koji su umjesto svojih alatki ponovo uzeli instrumente i mikrofone i pokazali čime su nekad postizali vruću atmosferu na plesnim podijima.
Cijeli projekt je uspješno pokrenulo uskrsnuće specifičnog kubanskog latino-sounda, pa dokumentarac završava trijumfalnim koncertom u njujorškom Carnegie Hallu, gdje sedamdeset, osamdeset i devedesetogodišnjaci najzad postižu odavno zasluženi status svjetskih megazvijezda.
Planetarni uspjeh filma i CD-a s tom glazbom pokrenuo je i svjetske turneje veličanstvenih veterana. Nama najbliži koncert je u Linzu 26. lipnja, na koji domaće turističke agencije organiziraju odlazak.
U međuvremenu se taj zvuk može potražiti u tami i svježini klimatiziranih kino-dvorana, te na BVSC nosačima zvuka i novom CD-u našeg Cubisma koji je upravo izašao a sniman je upravo s jednim od veterana kubanske glazbe Compayom Segundom.
