Portugal je četiri utakmice Europskog prvenstva igrao u četiri nizozemska grada: Eindhovenu, Rotterdamu, Arnhemu i Amsterdamu - i svaki put pobijedio. Finale se igra na De Kuijpu u Rotterdamu i po toj logici Portugalci bi postali europski prvaci, ali zaglavili su prilikom jednokratnog posjeta Belgiji. Portugalski porazi od Francuske sada već izlaze iz nogometnih okvira i postaju djelom kolektivnog pamćenja u portugalskom društvu. Nešto što će još tko zna koliko godina žuljati prosječnog Portugalca poput kamenčića u cipeli. Ipak, jednom će Fortuna vratiti dug. Možda već na sljedećem Europskom prvenstvu - baš u Portugalu.
Navijao sam za Portugalce. Apsolutno i bez ostatka, kao i '84., za te majstore minijature, fine tehničare, dragulje "zeleno-crvenog" sjaja. No sinoć su ispali od boljeg protivnika. Teško je prihvatiti onako tragičan poraz, ali za nogomet je dobro što Portugalci nisu oštećeni. Nije bilo zaleđa kod prvog francuskog gola, bilo je igranja rukom (igranja, ne udarca lopte u ruku) kod jedanaesterca. Jednostavno, "mala suerte", loša sreća. Ni Figo, ni Nuno Gomes, ni mnogi drugi nisu to vidjeli - odatle onako burne i nesportske reakcije. Ali imajte razumijevanja, sinoć na njihovom mjestu hladan ne bi ostao ni Pete Sampras. Nadam se da UEFA, iako joj svi paragrafi daju za pravo, neće posegnuti za drakonskim kaznama. Sankcije da - jer reda mora biti- ali ne iživljavanje na jedinim pravim "euro-Brazilcima". Uostalom, nemjerljive pogreške sudaca u prvom krugu pometene su pod tepih.
Adios Portugal. Sada mi je stvarno svejedno tko će biti prvi.
