Na samom početku prvenstva u Južnoj Africi, svijet su obišle vijesti o tome kako su radikalni islamisti smaknuli dvoje ljudi samo zato što su gledali prijenos utakmice. Međutim, proganjanje ljubitelja nogometa nastavlja se i dalje – još najmanje jedna osoba je ubijena, a deseci drugih su uhićeni ili javno bičevani... Među njima je i sin vođe lokalne kršćanske zajednice, Ahmeda Abukara Mukhtara, koji je izjavio za medije: 'Nema ništa loše u nogometu. Nije to seks ili terorizam'...
Ono što se događa je posljedica zabrane koju su objavile militarističke grupe Hitzbul-Islam i Al-Shabab: „Upozoravamo mladež Somalije – neka se ne usudi gledati utakmice Svjetskog prvenstva. To je gubljenje vremena i novca, a gledanje ludih ljudi kako skaču gore-dolje nikome neće donijeti ništa dobroga“, objavio je Šeik Mohamed Abdi Aros, glasnogovornik prvospomenute organizacije. Neki su otišli i dalje, rekavši da „nogomet potječe iz kršćanske tradicije i da kao takav nema mjesta u islamskog svijetu, jer samo odvraća ljude od svetog Jihada“. Onima koji budu uhvaćeni na djelu, odnosno pri gledanju utakmice, može se svašta dogoditi – glasila je nimalo uvijena prijetnja.
Pobunjeničke islamsko-fundamentalističke grupe kontroliraju južni dio zemlje i većinu teritorija glavnog grada, Mogadishua. Oni koji žive pod nadzorom prijelazne federalne vlade mogu gledati utakmice u relativnoj sigurnosti – kako malo tko u Somaliji ima novca za satelitsku antenu, masovna gledanja organizirana su po kinodvoranama. Ostali se moraju skrivati i nikad nisu sigurni tko će im banuti na vrata... Prije samo nekoliko dana nestao je predsjednik jednog od vodećih somalskih nogometnih klubova i istaknuti funkcioner u nacionalnoj nogometnoj federaciji, a pretpostavlja se da je uhićen. Prošle godine tako je bio priveden i čelnik jednog drugog nogometnog kluba, pod optužbom da „odvraća mladiće od islama“ – pušten je tek nakon višednevnog mučenja.
Reprezentacija Somalije nije odigrala utakmicu na domaćem terenu još od 1986., jer oba prikladna stadiona su u ratnim zonama. Ipak, nogomet se igra na improviziranim igralištima u cijelom Mogadishuu, pa čak i u područjima pod kontrolom islamista, mada se vrlo često događa da treninzi i utakmice budu prekinuti zbog upada onih koji ih zabranjuju, ili zbog uličnih puškaranja.
Radikalne grupe primjenjuju bizarno stroge mjere za pridržavanje šerijatskog prava, kojima se zabranjuju svi oblici „neislamske zabave“, što uključuje pop glazbu, filmove, videoigre i sport. Prije nekog vremena izvan zakona su stavljeni i – grudnjaci! Oni koji se ne pridržavaju tih zabrana prijeti uhićenje, bičevanje, odsijecanje udova, pa čak i smrt. No, Somalijcima najteže pada onemogućavanje praćenja Svjetskog prvenstva i na protivljenju toj mjeri polako niče svojevrsni pokret otpora. Mnogi od njih to prvenstvo doživljavaju kao „svoje“, budući da je prvo koje se održava u Africi, a reper K'naan, koji izvodi jednu od službenih himni SP-a Wavin' Flags, rođen je u Mogadishuu, odkud je pobjegao u Kanadu s obitelji u 14. godini života. „Ljudi u ovoj zemlji obožavaju nogomet i ništa ih ne može spriječiti da ga gledaju i igraju. Želimo iskoristiti popularnost igre u izgradnji mira – to je naša odlučujuća utakmica“, izjavio je za svjetske agencije glasnogovornik nacionalnog nogometnog saveza, Shafii Mohyadeen.
U danima kada gotovo cijeli planet fanatično prati događanja u Južnoj Africi, šokantno nam je za čuti kako se negdje u svijetu zabranjuje nogomet. Međutim, u osnovi slične stvari nekada su se događale i u Europi, napose u katoličkim zemljama. Nekada ni crkvene, ni svjetovne vlasti nisu bile oduševljene ovom novotarijom – jedni su tvrdili da kvari mladež, a drugi zabranjivali djelovanje nogometnih klubova iz raznih razloga, najčešće političkih. Primjera je bezbroj, no najdalje se otišlo u Mussolinijevoj Italiji. To se danas jako rijetko spominje, ali Il Duce je svojevremeno planirao ukinutu nogomet! Smetalo ga je to što je igra došla iz Engleske, a sve rane klubove u Italiji osnovali su stranci. Mussolini je dvadesetih godina prošlog stoljeća namjeravao postupno zamijeniti nogomet igrom koja bi bila više „talijanska“ – njegov čovjek od povjerenja, nacionalni tajnik Fašističke partije Augusto Turati, osmislio je igru Volata (kombinaciju nogometa i rukometa), koja ona je plasirana kao autentično talijanska, nasuprot engleskim pravilima koja su zaludila zemlju. Preko 100 Volata klubova je osnovano, pokrenute su i lige, ali i tu je pobijedio „pokret otpora“: nogomet je ostao neusporedivo popularniji i početkom tridesetih od Volate se definitivno odustalo. Umjesto toga, Italija je organizirala drugo Svjetsko prvenstvo 1934. godine i na njemu uzela svoje prvo zlato...
