Najveća želja petogodišnjeg Ivana je izići iz kuće bez straha od
napadaja gušenja i rana po tijelu. On je teški alergičar, ne
smije biti bez nadzora i brojnih lijekova.
Umjesto kutije igračaka, njegova su svakodnevica kutija lijekova
i inhalator bez kojeg ne može proći dan. Voli more, ali more ga
boli. Voli jugo i buru, ali vjetar ga guši.
"Na buru vrlo teško diše jer mu se vjerojatno sužuju ti kanali, a
na jugo kad je, češe se. More mu pomaže sigurno, ljeti smo dosta
na moru i pomaže mu za vid i pluća, ali što se tiče kože ne.
Njemu je teže ući u more jer je u ranama", kazala je Ivanova
majka Vedrana Mustapić Baturina.
Ivan je zakinut i za druženje, ne smije ni u vrtić. Njegove su
alergije, kaže Ivanova mama, agresivne, učestale i opasne.
"Trenutno je alergičan na jaje ekstremno, kikiriki ekstremno,
soja, kukuruzno brašno, riba, životinjska dlaka, mačke najviše i
na neke aditive", dodala je njegova majka.
Obitelj nikada ne može biti sto posto sigurna na što će dječak
reagirati, ali unatoč tome, kaže njegova mama, HZZO odbio joj je
zahtjev za produženim porodiljnim.
U HZZO-u kažu da je majka je koristila dopust za njegu do
siječnja. Produžen joj nije, tvrde, na temelju mišljenja
stručnjaka.
No, Vedrana je sada bez posla. Novi ne može niti tražiti jer je
Ivanu sve gore. Ivan je, kaže majka, u strahu i panici, a često
se srami kada mu rane izbiju po licu.
Vedrani teško pada što mu ne može olakšati i što je zbog
nerazumijevanja ostala bez posla i podrške HZZO-a.
Ivan nije poput ostale djece. On doslovno mora živjeti pod staklenim zvonom. Sve što je njegovim vršnjacima normalno, za njega bi moglo biti kobno. Naime, alergičan je na sve, smeta mu čak i vjetar i more koje obožava.
